Novozelandska prozaistica i pjesnikinja Janet Frame rođena je 1924. godine u mnogobrojnoj obitelji škotskih doseljenika, a njezin su život obilježili siromaštvo, bolest i obiteljske tragedije. U školi i na koledžu nikad se nije uklapala, a često je bila izložena i zlostavljanju, da bi i kao nastavnica osjećala strah od nadređenih, što ju je dovelo i do živčanog sloma. Janet se rano suočila najprije sa smrću jedne svoje sestre a potom i druge, koje su se obje utopile, a dok joj je brat bolovao od epilepsije, i njoj samoj je pogrešno dijagnosticirana shizofrenija. Neshvaćena od okoline, Janet se dugo teško nosila sa svojom ´različitošću´, a najteža posljedica njena nesnalaženja u svijetu koji ju je okruživao bila je njezina hospitalizacija zajedno s pacijentima koji su patili od teških mentalnih poremećaja, te liječenje elektrošokovima. Od lobotomije ju je u posljednjem trenutku spasila vijest o dobivanju nacionalne nagrade za ranije objavljenu zbirku priča, nakon čega je počela stjecati literarni ugled. To je predstavljalo veliki zaokret u njezinu životu, a konačni spas ukazao joj se u liku Franka Sargesona, u kojemu je doslovce vidjela ´anđela´.
Godine 1990 na festivalu u Veneciji ovjenčana Velikom nagradom žirija, Malim Zlatnim lavom i s još pet nagrada, te iste godine na festivalu u Torontu ovjenčana Nagradom međunarodne kritike, impresivna biografska drama redateljice Jane Campion (Piano, Portret jedne dame, Sveti dim, TV-serija Povrh jezera) izuzetno je uspjela adaptacija triju autobiografskih knjiga novozelandske književnice Janet Frame. Riječ je o knjigama To the Is-Land, An Angel at My Table i The Envoy from Mirror City, koje je u scenarij vrlo spretno, s osjećajem za bitno, detalje i nijanse, pretočila dvostruka dobitnica nagrada Australskog filmskog instituta Laura Jones (Darovi mržnje Jocelyn Moorhouse, Oscar i Lucinda Gillian Armstrong, Angelin prah Alana Parkera, Opsjednutost Neila LaButea), a film je naslovljen prema srednjoj, ujedno i najpoznatijoj autoričinoj knjizi. Posrijedi je i prvi novozelandski film ikad prikazan u Veneciji, gdje je ispraćen dugim ovacijama, a smatrao se i favoritom za Zlatnog lava. Osim što je Jane Campion etablirao kao ambicioznu i iznimno darovitu redateljicu, te što je skrenuo pozornost publike na djela Janet Frame, Anđeo za mojim stolom je i lansirao karijeru sjajne karakterne glumice Kerry Fox (Sasvim malo ubojstvo, Dobrodošli u Sarajevo, Intimnost), u radu spremne i na provokativne izazove. Riječ je o nesentimentalnom djelu dramaturški izloženom kroz tri epizode iz tri životna razdoblja protagonistice, u kojem se redateljica bavi tankom linijom koja normalnost razdvaja od ozbiljnih psihičkih poremećaja, sa spretno i odmjereno umetnutim tragičnim, kao i humornim epizodama.
