CAST:
Maurício do Valle (Antonio das Mortes),
Odete Lara (Laura),
Othon Bastos (profesor),
Hugo Carvana (Delegado Mattos),
Joffre Soares (Horácio),
Lorival Pariz (Coirana)

SCRIPT:
Glauber Rocha

PHOTOGRAPHY:
Affonso Beato

MUSIC:
Marlos Nobre

EDITING:
Eduardo Escorel

Synopsis:

Sjeveroistični Brazil, druga polovica 1940-ih. Skupini seljaka mistika okupljenih oko duhovnice done Sante u slavljenju svetog Juraja pridružuje se opskurni Coirana. On tvrdi da je ponovo pokrenuo naoružano odmetništvo protiv nemilosrdnih veleposjednika kako bio osvetio legendarnog odmetnika Lampiãoa i druge mučenike pale u oružanoj borbi za pravednije društvene odnose, i da je to borba nalik onoj koju je sveti Juraj vodio protiv zmaja. Ostarjeli i slijepi veleposjednik zvan Pukovnik, oženjen mnogo mlađom i privlačnom Laurom, unajmi slavnoga revolveraša Antónija, zvanog Antonio das Mortes, da ubije Coirana, kojeg su seljaci počeli slijediti. António izvrši zadaću, ali kad pukovnik naredi plaćenicima da napadnu i seljake, staje u njihovu obranu...

Antonio koji donosi smrt, prvi film Glaubera Roche snimljen u boji, ujedno i posljednji snimljen u Brazilu prije autorova dobrovoljna odlaska u političku emigraciju, završni je dio njegove znamenite modernističko-političke trilogije koju još čine Bog i đavao u zemlji sunca i Zemlja u transu. Lik revolveraškog najamnika Antonija, koji se kao bitan sporedan lik pojavljuje u prvom izdanku trilogije a preuzet je iz narodne predaje, sada dolazi na poziciju protagonista, a djelo je u cjelini varijacija na to prethodno ostvarenje. No sada su mistici i naslovni junak prikazani afirmativno, seljaci više nisu puke žrtve nego su njihovi rituali poticaj revoluciji, a struktura je još stiliziranija te uključuje i autoreferencijalne fragmente - junak i antagonist pred publikom ponavljaju kao predstavu svoj završni dvoboj iz ranijega filma. Riječima kritičara Brune Kragića, „parabola s fantastičnim i mističnim motivima koja se izvornim naslovom (u prijevodu – Zmaj zla protiv svetog ratnika) konstruira kao citat narodne legende o svetom Juraju i zmaju, retoričnim se stilom, metodom snimanja (djelo je snimano bez pokusa i uvježbanih dijaloga uz sudjelovanje naturščika) i ideologijskim implikacijama (kritika poretka, poziv na pobunu i revoluciju, motiv socijalne pravde) uklapa u struju političkog filma progresivne orijentacije karakterističnoga za kinematografije zemalja Trećega svijeta 1960-ih“. Film je uvršten u glavni program festivala u Cannesu gdje je dobio nagradu za najbolju režiju, a ide u red omiljenih filmskih ostvarenja čuvenog Martina Scorsesea. Hrvatski filmski kritičar i pjesnik Damir Radić nazvao je po njemu svoju pjesmu Antonio koji donosi smrt, u kojoj film povezuje s borbom brazilske legende ultimate fighta Antonija Rodriga Nogueire zvanog Minotauro i hrvatskog borca Mirka Cro Copa Filipovića.

color, 100'