Nakon što ga je ostatak obitelji napustio i zaboravio, starac Serdjuk živi posve sam na rubu pustinje, a sve što mu je u samoći preostalo su slike i sjećanja na prohujala vremena. Dok iščekuje smrt te za sebe izrađuje lijes u koji će naposljetku i leći, Serdjuk se prisjeća događaja i detalja iz svog života, od pokojne supruge preko otuđenih sinova koji ga rijetko posjećuju do trudne nevjeste s kojom najviše kontaktira.

Redateljski prvijenac Jurija Iljenka, jednog od dvojice snimatelja remek-djela Sjene zaboravljenih predaka Sergeja Paradžanova, ujedno je i njegov prvi zabranjeni film, prikazan tek 22 godine nakon realizacije na Međunarodnom filmskom festivalu u Münchenu, gdje je ostvario veliki uspjeh. Posrijedi je metaforična, alegorična i simbolizmom nabijena parabola čije su središnje teme uništenje ukrajinskog sela i provincije, prekid komunikacije i međusobnog razumijevanja među generacijama te nestajanje moralnih normi i obzira.