Čaruga
feature film, historical film, 1991
DIRECTED BY: Rajko Grlić
 
							                                                                        
                          CAST:
                            Ivo Gregurević (Čaruga),
 Davor Janjić (Mali),
 Petar Božović,
 Ena Begović (Svilena),
 Branislav Lečić (Božo Crveni),
 Branka Trlin-Matula (Manda),
 Dejan Aćimović,
 Filip Šovagović
                        
                          SCRIPT:
                            Ivan Kušan,
 Rajko Grlić
                        
                          PHOTOGRAPHY:
                            Slobodan Trninić
                        
                          MUSIC:
                            Goran Bregović
                        
                          EDITING:
                            Andrija Zafranović
                        
                          Synopsis:
                            
Godine 1918, nakon povratka s ruske fronte u Slavoniju, Jovo Stanisavljević Čaruga zajedno s drugim povratnikom Malim pridružuje se hajdučkom vođi Boži Crvenom, koji se nadahnut Oktobarskom revolucijom želi boriti za pravednije društveno uređenje. Nakon Božine pogibije u sukobu sa žandarima, Čaruga postaje vođa skupine koja se pretvara u zločinačku bandu, ne prezajući ni od čega da se dokopa plijena. Uskoro se obogati i promijeni identitet, izdaje se za uspješna trgovca i sprijatelji s najljućim neprijateljem, žandarskim kapetanom. No, obruč oko njega sve više se steže...
S budžetom od milijun dolara, Čaruga je bio najskuplji hrvatski film proizveden do tad, što je rezultiralo odličnim produkcijskim uvjetima - fotografijom svjetskih standarda, raskošnom scenografijom i kostimografijom, uvjerljivom rekonstrukcijom razdoblja. Režija Rajka Grlića ovdje je 'tečna' kao nikad prije, no film osjetno pati od neuravnotežene dramaturgije poradi koje se završni rasplet doima ishitrenim, a većina od brojnih likova nije profilirana s dostatnom podrobnošću. Također, povezivanje ozloglašenog zločinca s komunističkim revolucionarima, čime se metaforički željelo progovoriti o karakteru svake, a napose komunističke revolucije, doimalo se kao trendovsko priklanjanje kritici sustava koji se tih godina nepovratno urušio.
color, 105'