Que Viva Mexico

¡Que viva Mexico!, documentary, USSR, 1932 | Mjesto prikazivanja filma: Kulturno informativni centar KIC (Preradovićeva ul. 5)

DIRECTED BY: Sergej Ejzenštejn

Que Viva Mexico

CAST:
Alfonso Herrera,
Damián Alcázar,
Joaquín Cosío,
Ana de la Reguera,
Ana Martín

SCRIPT:
Sergei M. Eisenstein,
Grigorij Aleksandrov

PHOTOGRAPHY:
Eduard Tisse

MUSIC:
Nacho Mastretta

EDITING:
Grigorij Aleksandrov,
Esfir Tobak

SCENOGRAPHY:
Paca Mayra

COSTUMES:
Gilda Navarro

Synopsis:

Nedovršen film planiran u šest epizoda. Prolog je dokumentarni materijal o svetom gradu Maja, prva priča Sandunga pripovijeda o ljubavi mladoga indijanskog para, Fiesta, s radnjom u doba diktature Porfirija Diaza, prikazuje koridu i vjersku procesiju, Maguey je priča o gušenju pobune seljaka najamnika, dok je La Soldadera zamišljena kao priča o ženi koja je sudjelovala u revolucionarnim akcijama Pancha Ville i Emiliana Zapate. Epilog filma prikazivao bi karnevalsku povorku na Dan mrtvih.
 

Za vrijeme svog boravka u SAD-u 1930., Sergej Ejzenštejn posredstvom Charlieja Chaplina upoznao je istaknutog pisca socijalističkog usmjerenja Uptona Sinclaira (desetljećima kasnije Paul Thomas Anderson po motivima njegova romana Nafta! realizirat će svoj velehvaljeni film Bit će krvi), koji je uz svoju suprugu Mary i još trojicu investitora organiziranih kao Meksički filmski trust potpisao ugovor s Ejzenštejnom i njegovim pratiteljima, režiserom Grigorijem Aleksandrovim i direktorom fotografije Eduardom Tisseom, da snime film o Meksiku prema Ejzenštejnovoj kreativnoj viziji. Ugovor je sadržavao i odredbu o tome da će sav snimljeni materijal i ostvareni filmovi u Meksiku biti vlasništvo glavne financijerke Mary Sinclair, a dodatak ugovoru dozvoljavao je sovjetskoj vladi da dovršen film slobodno prikazuje u Sovjetskom Savezu.

Trojica sovjetskih filmaša snimili su u Meksiku između 30 i 50 sati materijala, a onda su dobili poziv da se vrate u SAD jer je trust ostao bez financija, a i Sinclairovi su bili iznervirani Ejzenštejnovim oklijevanjem da dovrši snimanje i krene u izradu filma. Istovremeno, iz SSSR-a su stizali zahtjevi da se Ejzenštejn i ostali vrate u domovinu. Naposljetku, trust je dogovorio s nezavisnim producentom Solom Lesserom da iz snimljenog materijala montira tri kratka filma – Oluja iznad Meksika, Ejzenštejn u Meksiku i Dan mrtvih, sva tri realizirana 1934. godine. Tijekom godina pojavljivale su se različite verzije sastavljene iz izvorne građe, a pod naslovom Da živi Meksiko! ((¡Que viva Mexico!), koji je Ejzenštejn dogovorio sa Sinclairovima, svoju je verziju u formi dugometražnog filma 1979. montirao Grigorij Aleksandrov, dobivši desetak godina ranije materijale iz newyorškog Muzeja moderne umjetnosti, kojima su ih Sinclairovi darovali, u zamjenu za nekoliko sovjetskih filmova iz arhive filmske kuće Goskino. Tu ćemo verziju gledati u Filmskim programima kina Tuškanac.  

Ejzenštejn je film zamislio kao fresku Meksika i njegove povijesti s ciljem što potpunijega vizualnog oživljavanja meksičkog nacionalnog duha i kulture. Svaka je epizoda trebala odgovarati likovnom stilu pojedinog meksičkog slikara (Siqueros, Rivera, Orozco, Posada), a epizodična je struktura trebala odraziti postupan razvoj zemlje od biološke egzistencije preko prevlasti pučkog folklora i s njim povezanoga kršćanstva, do buđenja revolucionarne društvene svijesti, pri čemu je epilog bio zamišljen i kao posveta narodnoj vitalnosti, dok su protežni motivi cijelog filma trebali biti život i smrt.   

Da živi Meksiko! fascinira usprkos nedovršenosti koja ne može sakriti Ejzenštejnov genij, kao ni onaj njegova stalnog snimatelja Tissea – Ejzenštejn, Aleksadrov i Tisse kreirali su niz zadivljujućih prizora,  a posebno osvaja etnografski sloj filma.

Autor komentara: Damir Radić


Ulaznice za projekciju 09. 05. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

b/w, 88'

Trailer