Diamonds of the Night
Démanty noci, feature film, Čehoslovačka, 1964 | Mjesto prikazivanja filma: CineStar Zagreb (Ul. kneza Branimira 29)
DIRECTED BY: Jan Němec
CAST:
Ladislav Jánsky,
Antonín Kumbera,
Ilse Bischofova
SCRIPT:
Jan Nemec (based on story by Arnost Lustig)
PHOTOGRAPHY:
Jaroslav Kucera
MUSIC:
Vlastimil Hála,
Jan Rychlík
EDITING:
Miroslav Hájek
Synopsis:
Negdje u Sudetima tijekom Drugog svjetskog rata, prilikom transporta Židova u koncentracijski logor, dvojica tinejdžera uspiju pobjeći iz vlaka i pred potjerom se skriti u šumi. No, šume u sudetskim planinama težak su i nepristupačan teren, a klince će uz to ubrzo početi mučiti umor, glad i žeđ. Dok iscrpljeni budu lutali nepoznatim krajem u potrazi za skloništem, njihov bijeg stjenovitim područjem te kroz šume i močvare bit će praćen sve težim psihičkim stanjem mlađeg od njih. U njegovim mislima počet će se kovitlati neispunjeni snovi, djelići sjećanja i košmarne vizije, baš kao i neostvarive fantazije. On će se početi prisjećati prošlosti, primjerice kad je svoje cipele starijem dječaku dao za komad hrane.
A kad te tijesne cipele počnu žuljati drugog klinca, mlađi će zamisliti njih dvojicu kako pustom gradskom ulicom hodaju u sjajnoj novoj obući. U svojim mislima mlađi dječak će otputovati daleko, čak do svog doma u Prag, i to vlakom i tramvajem. Bez ikakvih problema proći će pored dvojice nacističkih vojnika, iako nosi kaput koji ga identificira kao bjegunca iz koncentracijskog logora. Kad u stvarnosti naiđu na seosko imanje, ugledat će seljanku koja svom suprugu donosi ručak u polje, te će mlađi dječak nju slijediti do kuće da bi potražio nešto hrane. Tijekom svega toga njihovim se tragom kreće skupina starijih njemačkih lovaca koji ih žele uloviti.
Godine 1964. ovjenčana Velikom nagradom na Međunarodnom filmskom festivalu u Mannheim-Heidelbergu, eksperimentalna ratna drama suscenarista i redatelja Jana Nĕmeca njegovo je debitantsko dugometražno i ujedno probojno ostvarenje. Riječ je o adaptaciji autobiografske novele Tama nema sjenu Arnošta Lustiga, uglednog češkog prozaika, dramatičara i scenarista židovskog podrijetla, o jednom od najimpresivnijih debitantskih filmova svih vremena autora koji se afirmirao kao jedan od najistaknutijih i najoriginalnijih redatelja češkog novog vala.
U koncipiranju djela, Nĕmec je odustao od konvencionalnog pripovijedanja, dijaloge je sveo na minimum te se promišljenim korištenjem repeticija fokusirao na elaboriranje uzburkanih misli i postupaka dvojice protagonista, koji se ponašaju i djeluju posve primjereno nezavidnoj situaciji u kojoj su se zatekli. Autor bravurozno predočava očaj i strah mladih likova, njihovu tjelesnu iznemoglost i turbulentna psihička stanja, a to postiže i zahvaljujući sjajnom radu snimatelja Jaroslava Kučere i Miroslava Ondříčeka, kao i montažera Miroslava Hájeka. Kamera ne samo što klince prati u kako se čini beskrajnom lutanju i srozavanju na razinu životinja da bi preživjeli, ona doprinosi i subjektivizaciji njihovih traumatičnih doživljaja i košmarnih vizija u ekstremnim okolnostima. Te vizije, koje se sastoje od halucinacija, neostvarenih snova i fragmentiranih sjećanja, lucidnije su od okrutne i neumoljive stvarnosti koja ih okružuje, a zajedno s tom stvarnošću gledateljima dočaravaju konkretan i ekstremno neugodan ugođaj zastrašujuće borbe za elementarni opstanak.
U nelinearnoj i nekoherentnoj naraciji povremeno je nemoguće uočiti granice između fantazija i traumatične stvarnosti, a takva enigmatičnost cjeline u kombinaciji s estetikom čistog filma, eliptičnom montažom i minimalističnim zvukom, te uz dvosmisleni epilog, zaslužna je za impresivnu snagu filma. Konstantnom uznemirujućem ugođaju izuzetno efektno pridonosi te ga čini još sumornijim i nemilosrdnijim kontrastiranje jukstapozicije prizora iz prošlosti i sadašnjosti, moguće i budućnosti, poput probijanja škrtih zraka sunca kroz krošnje drveća, mnoštva mrava na nogama, šakama i licu dječaka te starice i njezine mačke na prozoru, s prenaglašenim zvukovima koje stvaraju pucketanje grančica, mljackanje krezubih lovaca, romorenje kišnih kapi i šuštanje lišća. Sve su to razlozi zbog kojih su stil i izvedbeni prosede Jana Nĕmeca uistinu jedinstveni i originalni.
Autor teksta: Josip Grozdanić
b/w, 63'