CAST:
Warren Oates (Bennie),
Isela Vega (Elita),
Robert Webber (Sappensly),
Gig Young (Quill),
Helmut Dantine (Max),
Emilio Fernández (El Jefe)

SCRIPT:
Gordon T. Dawson,
Sam Peckinpah

PHOTOGRAPHY:
Álex Phillips Jr.

MUSIC:
Jerry Fielding

EDITING:
Dennis Dolan,
Sergio Ortega,
Robbe Roberts

Synopsis:

Lider meksičke mafije zvan El Jefe sazna da je njegova tinejdžerska kći Teresa trudna, te je podvrgne nasilnom ispitivanju kako bi otkrila tko je otac još nerođenog djeteta. Teresa prizna da je riječ o Alfredu Garciji, čovjeku kojeg je El Jefe odredio za svog nasljednika na čelu organiziranog kriminala. Okrutni mafijaš se razbjesni i ponudi milijun dolara bilo kome tko mu donese glavu Alfreda Garcije. Dva mjeseca kasnije dvojica plaćenika, Sappensly i Quill, raspituju se za Garciju kod umirovljenog američkog časnika Bennieja, koji radi kao pijanist i voditelj saluna u Mexico Cityju. On im kaže da ne zna tko je Garcia, ali zapravo se pravi naivan jer itekako zna, samo ne zna gdje je. Raspita se kod svoje djevojke Elite, motelske spremačice, koja mu prizna da ga je s Garcijom varala jer joj je on, za razliku od Bennieja, izjavio ljubav. Također mu kaže da je Garcia nedavno poginuo u prometnoj nesreći. Elita ne zna za raspisanu nagradu za Garcijinu glavu, a Bennie želi iskoristiti priliku da se na lak način dokopa novca – planira s Elitom otići na Garcijin grob, nju uvjeriti da to čini zato što je ljubomoran i želi se uvjeriti da je njegov ljubavni rival doista mrtav, potom iskopati mrtvaca i odrezati mu glavu. No stvari se neće odvijati po njegovim zamislima…

Nakon kritičarskog i komercijalnog neuspjeha prethodnog filma Pat Garrett i Billy the Kid, kojeg mu producenti nisu dozvoliti montirati, Sam Peckinpah odlučio je napustiti Hollywood te sljedeći film snimiti u Meksiku, s malim budžetom i ekipom sastavljenom gotovo isključivo od tamošnjih profesionalaca. Film se bazirao na ideji Peckinpahova dugogodišnjeg prijatelja Franka Kowalskog, na temelju koje su njih dvojica napisala priču, a potom je Peckinpah u suradnji s televizijskim producentom i scenaristom Gordonom Dawsonom napisao scenarij. Na snimanju je redateljev glavni suradnik bio, dakako, direktor fotografije, a riječ je bila o jednom od vodećih meksičkih snimatelja Álexu Phillipsu Jr.-u s kojim je dijelio nesklonost širokokutnim objektivima i ljubav prema zumu, te kojem je pri dogovaranju suradnje istaknuo da kao režiser ne snima puno repeticija, ali da zato snima puno kadrova iz različitih kutova, imajući već na snimanju u glavi montažna rješenja. Zanimljivo, Donesite mi glavu Alfreda Garcije bio je prvi i jedini Peckinaphov film na kojem je imao potpunu kreativnu slobodu, uključujući pravo na završni rez, tj. potpunu autonomiju u montaži. Glavnu ulogu dodijelio je svom omiljenom glumcu Warrenu Oatesu (s kojim je, prema svjedočenju Gordona Dawsona, tokom snimanja konzumirao kokain što je stvorilo posebnu radnu atmosferu) , dok je glavna ženska pripala meksičkoj glumili Iseli Vegi kojoj je to bila tek druga rola na engleskom, ali koja se izvanredno snašla ne prežući ni od improvizacija koje su impresionirale Peckinpaha i Oatesa, te ostvarila sjajan nastup nominiran za Srebrnog Ariela, meksičku verziju Oscara. Američki filmski i televizijski sindikati najavili su bojkot filma nakon što je Peckinpah u intervjuu Varietyju, vodećem američkom kinematografskom časopisu, izjavio da je za njega Hollywood prošlost te da će nastaviti raditi u Meksiku jer tamo ima kreativnu slobodu koju mu Hollywood uskraćuje, a kritika je film sasjekla (s rijetkim izuzecima u prestižnim čikaškim kritičarima Rogeru Ebertu i Geneu Siskelu koji su ga hvalili); također, propao je na kino blagajnama. Međutim danas se Donesite mi glavu Alfreda Garcije smatra jednim od najosebujnijih Peckipahovih ostvarenja – i doista, riječ je o vrlo dojmljivom spoju akcijskog krimića i melodrame, krvavih scena i melankoličnih prizora, realizma i sugestivne emocionalnosti.

color, 112'