Ex Machina

feature film, SF, triler, drama, UK, 2014

DIRECTED BY: Alex Garland

Ex Machina

CAST:
Domhnall Gleeson (Caleb),
Alicia Vikander (Ava),
Oscar Isaac (Nathan),
Sonoya Mizuno (Kyoko),
Corey Johnson (Jay)

SCRIPT:
Alex Garland

PHOTOGRAPHY:
Rob Hardy

MUSIC:
Geoff Barrow,
Ben Salisbury

EDITING:
Mark Day

Synopsis:

Bogati i moćni Nathan Bateman je genijalni dizajner umjetne inteligencije i vlasnik softverske tvrtke Plava knjiga, koji na svom duboko izoliranom i naglašeno futuristički dizajniranom imanju na tjedan dana ugosti mladog Caleba Smitha, izuzetno darovitog programera iz svoje tvrtke koji je u nagradnoj igri osvojio posjet domu svog glavnog šefa i uzora kojem se beskrajno divi. No to divljenje neće biti duga vijeka, jer će Caleb smjesta početi shvaćati da je Nathan, s imenom starozavjetnog proroka kojeg je „dao Bog”, neopisivi egoist i mizantrop te posve asocijalna osoba očito nesposobna uspostaviti i održavati bilo kakav ljudski kontakt. Naime, u velikoj i kojekakvim tehničkim novotarijama opremljenoj kući koja posjeduje posebno napajanje energijom, Nathanu društvo prave tek dvije mlade žene, svojevrsna služavka Kyoko za koju se isprva čini da je stvarno ljudsko biće, i android Ava koja naizgled simbolizira savršenu ženu. Ava je Nathanovo životno djelo, umjetna inteligencija koja funkcionira kao ženska ne-osoba potpuno ovisna o svom tvorcu i njemu sasvim podložna. Nathan Avu drži u staklenom kavezu i u interakciji s njom će na kušnje staviti Calebovu inteligenciju i Turingov test, pokus ispitivanja razine inteligentnog ponašanja strojeva u usporedbi s ljudima.

Godine 2016. od dvije nominacije za Oscara, uključujući onu za najbolji izvorni scenarij koji potpisuje sam redatelj, ovjenčana onim za najbolje specijalne efekte, te iste godine nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u pet kategorija, distopijska fantastična egzistencijalna drama Ex Machina redateljski je prvijenac uglednog književnika i scenarista Alexa Garlanda, ujedno i njegov scenaristički projekt za sporednu ulogu u kojem je izvrsna Alicija Vikander nominirana za Zlatni globus. Teško je odgonetnuti zbog čega je domaćem distributeru trebalo više od godine dana da film premijerno objavi tek na DVD-u, pa se samo može pretpostavljati o ograničenim i pogrešnim razmišljanjima da je posrijedi nedovoljno komercijalno, odveć hermetično i širem krugu gledatelja nezanimljivo ostvarenje u suštini svedeno na svega četiri lika, njihove interakcije i drame, pri čemu ni glumačka postava u to vrijeme još uvijek nije bila osobito zvučna. Kao temeljna obilježja Garlandova tematskog interesa u prozi i na filmu izdvajaju se oslikavanja kompleksnih psiholoških stanja likova, zadiranja duboko u njihove umove i seciranja intimnih drama s naglascima na intelektualnu poticajnost i kontemplativnost, potom tematiziranja odnosa ljudskog i neljudskog, preciznije rečeno ljudskog i manje ljudskog, odnosno relacije čovjeka prema onom što je nekad bilo čovjek i što će čovjekom tek postati, te igre odnosa manipulacije i moći, preciznije dominacije i submisivnosti. Te se teme kontekstualiziraju u manje ili veće zajednice, od onih utopijski prijateljskih u Žalu preko traumatično obiteljskih i apokaliptički društvenih u 28 dana i tjedana kasnije, do zajednice astronauta upućenih u opasnu misiju u filmu Sunshine, kriminalom impregnirane postapokaliptične sredine u kojoj robotizirani i dehumanizirani policajac zavodi red u naslovu Sudac Dredd, sve do mikro-zajednice koju zatječemo u uvjetno rečeno predapokaliptičnoj Ex Machini. Riječ koja u naslovu filma nedostaje je dakako Bog, premda se svo troje najvažnijih likova igraju Boga, na manje ili više različite načine, u različitoj mjeri te s osloncem na moć i manipulaciju, i ta igra im se sviđa, u njoj uživaju i štoviše, kao da upravo igrajući se Boga dosežu ili barem pokušavaju dosegnuti svoje ljudske svrhe i krajnje smislove. Odnos humanog i nehumanog, pri čemu je nehumano u Ex Machini tek humanizirajuće odnosno humano u nastajanju, Garlanda zanima u svim aspektima i slojevima, te upravo u redateljskom prvijencu toj temi pristupa najtemeljitije, najsustavnije, najsveobuhvatnije, na gotovo elementaran način i s bitnim osloncima na religijsku simboliku i motiviku.

color, 108'

Trailer