CAST:
Topol,
Norma Crane,
Leonard Frey,
Molly Picon,
Paul Mann,
Rosalind Harris,
Michele Marsh,
Neva Small

SCRIPT:
Joseph Stein,
Sholom Aleichem,
Arnold Perl

PHOTOGRAPHY:
Oswald Morris

MUSIC:
Jerry Bock,
John Williams

EDITING:
Antony Gibbs,
Robert Lawrence

SCENOGRAPHY:
Peter Lamont

COSTUMES:
Joan Bridge,
Elizabeth Haffenden

Synopsis:

Tevye je karizmatični i siromašni lokalni mljekar koji živi u zajednici osobenjaka u štetlu, malenom židovskom selu u Rusiji na početku 20. stoljeća. Ruralni život oblikuju tradicije i običaji, od odjevnih predmeta, obrazovanja i kućanskih poslova, do načina pripreme hrane, plesa (nezaboravna, suvremena točka koreografa Jeromea Robbinsa, s bocama na glavama, inspirirana židovskim pokretima) i dogovaranja brakova. Sa suprugom Golde Tevye ima pet kćeri, dvije maloljetne i tri u dobi za udaju, a za njih priželjkuju dobrostojeće Židove koji će ih moći izbaviti iz obiteljske bijede. Međutim, kada prvorođenu Tzeitel, koja je zaljubljena u siromašnog krojača, obećaju postarijem udovcu mesaru, dolazi do raskola s opresivnom tradicijom: hoće li Tevye prihvatiti da se vremena mijenjaju i da žene imaju pravo izbora? Istovremeno je sve jača prijetnja carevih trupa koji protjeruju Židove iz predratne Rusije.
 

Kultni mjuzikl, koji hrvatska filmska scena pamti i zato što je dobrim dijelom sniman i na lokacijama u Hrvatskoj (selo Anatevku tako glumi Lekenik), filmska je adaptacija brodvejske produkcije koja se i danas svrstava među najbolje, kao i najizvođenije na prestižnim američkim daskama. (Pečat odobrenja kao „najsnažniji filmski mjuzikl“ dobio je čak i od američke filmske kritičarke Pauline Kael, inače poznate po ukusu koji nije bilo lako zadovoljiti.) Miljenika kritike i publike za ekran je adaptirao goj (nežidovski) kanadski redatelj Norman Jewison, na krilima uspjeha oskarovske krimi-drame U vrelini noći (1967), a prije još jedne adaptacije kazališnog komada, Jesus Christ Superstar (1973). Guslač je ujedno i prvi Jewisonov („europski“) film nastao nakon njegove emigracije u Englesku, nagrađen trima Oscarima – prvim za velikog kompozitora Johna Williamsa, za najbolju adaptaciju glazbe, Morrisu za fotografiju (uz česte dvostruke ekspozicije i totale te nezaboravnu plesno-snenu scenu s neživima koji informiraju patera o tome što mu je činiti!) te McCallumu i Hildyardu za najbolje oblikovanje zvuka.

U srcu Guslača na krovu leži tradicija: s jedne strane, tradicija je to u svojstvu vrijednog elementa kulture koji ujedinjuje Aškenaze, posebice prije zamaha antisemitizma, koja se često manifestira u zborskom pjevanju; s druge strane, razotkriva se kao opresivna struktura koja žene podčinjava odlukama muškaraca. Kada buduće mlade sanjaju o pravom muškarcu u Matchmaker, Matchmaker, izvedba je puno lagodnija, prpošnija (i auditivno i vizualno) i manje ozbiljna nego čitava izvedba muškog ansambla koji se vesele dogovorenom braku u To Life. Scenarij često igra na raskorak između mladenačke energije i odrasle/staračke teatralnosti. Tijekom filma jasno je, pritom, da su ljubavne priče isključivo funkcionalne i služe postupnom širenju granica dopustivoga. Tako je problem prvoga ženika siromaštvo, drugoga revolucionarnost, a trećega nežidovsko podrijetlo. Time se stvaraju uvjeti za Tevyea, koji inače ima najbolje one-linere („Novac je prokletstvo svijeta.“ „Nek' me onda Bog kazni njime. I da se nikada ne oporavim!“), da stvori jednu održivu, suvremenu viziju židovstva, spremnu za SAD, posebice šezdesetih i sedamdesetih, kada je tekst nastao, na vrhuncu drugog vala feminizma, pokreta za građanska prava i drugih oblika oslobođenja. Ova epska priča s početka 20. stoljeća pokazuje se posebno aktualnom i danas, u njezinom širem kontekstu, kao pouka o rezistentnosti i nepokolebljivosti jednog naroda, etniciteta i identiteta usred prisilnog iseljavanja i institucionaliziranog nasilja, te o očuvanju kulture kao znaku tradicije.

Autor komentara: Miro Frakić
 

Ulaznice za projekciju 03. 07. u 20:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

color, 179'