CAST:
Nikolay Cherkasov,
Lyudmila Tselikovskaya,
Serafima Birman,
Pavel Kadochnikov

SCRIPT:
Sergej Ejzenštejn

PHOTOGRAPHY:
Andrei Moskvin,
Eduard Tisse

MUSIC:
Sergej Prokofjev

EDITING:
Sergej Ejzenštejn,
Esfir Tobak

COSTUMES:
Sergej Ejzenštejn

Synopsis:

Godina je 1547. i mladi moskovski veliki knez Ivan okrunjen je za cara cijele Rusije čije ujedinjenje najavljuje, kao i borbu protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja, misleći pod potonjima prvenstveno na boljare, pripadnike visokog plemstva. Kao car Ivan IV uskoro se vjenča s Anastazijom Romanovnom, predzačetnicom buduće dinastije Romanova, Anastazijom koja mu je postala miljenicom i koja je jedina imala blagodatni utjecaj na njegovu burnu narav.

No ona se razboli i umre. Silno pogođen njezinom smrću, sumnjajući da je otrovana, te pritisnut i deprimiran zavjerom koju protiv njega boljari kuju s arhiepiskopom Pimenom, kojoj se pokušava suprotstaviti osnivanjem specijalne policije oprčnine, Ivan abdicira i napušta Moskvu odlazeći u provincijski gradić, ali narod se skuplja u ogromnom broju i poziva ga da se vrati na prijestolje u Moskvu… 
 

Zbog njemačkog napada na SSSR i osvajanja velikog dijela njegova teritorija, ne samo politička vrhuška na čelu sa Staljinom nego i brojni umjetnici povukli su se iz Moskve. Među njima je bio i Sergej Ejzenštejn koji se prebacio u Alma Atu, glavni grad Sovjetske Socijalističke Republike Kazahstana, gdje je prebačena i vodeća sovjetska filmska kuća Mosfiljm, i tamo počeo snimati svoj vrlo ambiciozni projekt o Ivanu Groznom, zamišljen kao film podijeljen u tri dugometražna dijela. Prvi je najvećim dijelom snimio u Alma Ati, izrazito oslonjen na stil nijemog njemačkog ekspresionističkog filma, s iznimnom pozornošću datom vizualnom oblikovanju, osobito odnosu svjetla i sjene, nerijetko inzistirajući na fascinantno predimenzioniranim sjenama.

Tematski, u središtu je razvoj Ivanova lika sa svim njegovim psihičkim turbulencijama i proturječnostima, s maestralnim Nikolajem Čerkasovim u naslovnoj ulozi (prethodno je tumačio Aleksandra Nevskog u istoimenom Ejzenštejnovom filmu iz 1938., no tamo nije dao naslutiti takvu moć karakternog raspona i dubine, jer je taj film bio drugačije postavljen, svodeći lik na /pučki/ mit i legendu). Prvi dio Ivana Groznog naišao je na podvojen prijem publike i kritike, predbacivala mu se velika sporost, glumačka, teatralnost, „prenatrpanost slikama“, dok su pobornici hvalili zadivljujuće kompozicije kadrova i općenito monumentalnost izričaja.

Istini za volju, Ivan Grozni djeluje kao da je nastao u prethodnom, nijemom filmskom razdoblju, na vrhuncima njemačkog ekspresionizma, dakle ostavlja anakron dojam, ali ako se ta anakronost apstrahira, stavi na stranu, riječ je o vizualno i psihološki fascinantnom ostvarenju koje se, zanimljivo, jako svidjelo Staljinu koji se mogao poistovjetiti s naslovnim likom u njegovoj borbi s unutarnjim i vanjskim neprijateljima, pa nije čudno da je prvi dio Ivana Groznog primio Staljinovu nagradu, najprestižnije umjetničko priznanje tog vremena u SSSR-u. S drugi dijelom filma, međutim, bit će sasvim druga priča.    

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 16. 05. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

b/w, 103'