CAST:
Nikolay Cherkasov,
Serafima Birman,
Pavel Kadochnikov,
Mikhail Zharov,
Amvrosi Buchma,
Vsevolod Pudovkin,
Mikhail Kuznetsov

SCRIPT:
Sergei Eisenstein

PHOTOGRAPHY:
Andrey Moskvin,
Eduard Tisse

MUSIC:
Sergei Prokofiev

EDITING:
Esfir Tobak

SCENOGRAPHY:
M. Safonova,
Leonid Naumov

Synopsis:

Godine 1565. car Ivan IV vraća se u Moskvu i time osujećuje plan kneza Andreja Kurbskog da u savezu s poljskim kraljem Sigismundom zavlada Rusijom. Nakon povratka, Ivan obznanjuje osnivanje zemščine i oprčnine (potonju je začeo preko sebi odanih ljudi još prije napuštanja prijestolja i Moskve): oprčnina je državna policija izravno podređena caru koji je osobno kontrolira, a zemščina sva ona zemlja i ljudi izvan državnog vlasništva i kontrole, uglavnom boljari i njihovi posjedi.

Nekadašnji Ivanov saveznik Koljčov, sada pod imenom Filip, posjećuje Ivana, a on mu ponudi mjesto metropolita Moskve. Filip pristaje, ali pod uvjetom da ima pravo posredovati za osuđenike. Odmah potom Ivan naređuje ubojstvo skupine boljara, među kojima su i trojica Filipovih rođaka za koje on ne stiže intervenirati i zato razvije osjećaj neprijateljstva prema Ivanu. S druge strane Ivan je sve uvjereniji da je njegovu voljenu Anastaziju otrovala tetka mu Jefrosinija, koja se brinula o njoj za vrijeme bolesti, a koja je svojedobno željela da njezin sin Vladimir dođe na ruski tron…
 

Josif Visarionovič Staljin obožavao je Ivana IV Groznog, smatrajući da je bio velik i mudar vladar. Želio ga je rehabilitirati kao osnivača moderne ruske države i stoga je pokrenuo kampanju za njegovo prikazivanje u pozitivnom svjetlu, osjećajući srodnost s onim koji je u narodnu tradiciju ušao kao „Grozni“ – nemilosrdni, okrutni vladar. Istražujući povijesne izvore i čitajući biografije o ozloglašenom caru, i Ejzenštejn se želio suprotstaviti negativnim interpretacijama, ali bez namjere da ga oboji samo pozitivnim bojama i liši njegove okrutnosti, nego da ga prikaže u svoj njegovoj kompleksnosti, u širokom rasponu tijekom njegove borbe za moskovsku odnosno rusku državu.

Tako je Ejzenštejnov Ivan IV i veliki lider i tiranin, što je posebno došlo do izražaja u II. dijelu filma, gdje je naglasak na oprčnicima, pripadnicima nemilosrdne državne policije, i krvavom periodu Ivanove vladavine koje mu je donijelo nadimak Grozni. Staljinu, koji je bio sklon identifikaciji s Ivanom, to se nije svidjelo, ocijenio je Drugi dio kao „noćnu moru“, pa nije čudno da ga je Centralni komitet Komunističke partije Sovjetskog Saveza zabranio za prikazivanje. Tek pet godina nakon Staljinove smrti i deset nakon Ejzenštejnove, 1958., zabrana je maknuta i film je ušao u kino distribuciju. Ejzenštejn je bio planirao snimiti i treći dio Ivana Groznog, međutim nakon zabrane drugog to je postalo neizvedivo. Oko sat vremena snimljenog materijala većinom je uništeno, sačuvano je tek nekih pet minuta.

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 17. 05. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

b/w, 88'