The Rider

feature film, western, drama, USA, 2017

DIRECTED BY: Chloé Zhao

The Rider

CAST:
Brady Jandreau (Brady Blackburn),
Tim Jandreau (Wayne Blackburn),
Lilly Jandreau (Lilly Blackburn),
Cat Clifford (Cat Clifford),
Terri Dawn Pourier (Terri Dawn Pourier)

SCRIPT:
Chloé Zhao

PHOTOGRAPHY:
Joshua James Richards

MUSIC:
Nathan Halpern

EDITING:
Alex O'Flinn

Synopsis:

Južna Dakota, indijanski rezervat Pine Ridge koji nastanjuju Indijanci Sijuksi (Siouxi) iz plemena Lakota. Brady živi u siromaštvu s ocem Wayneom i autističnom mlađom sestrom Lilly. Nekoć uspješan jahača rodea, Brady je morao prekinuti karijeru zbog ozljede mozga koju je zadobio prilikom jednog natjecanja. Redovno posjećuje najboljeg prijatelja Lanea koji je također prilikom rodea zadobio ozljedu mozga, ali s puno gorim posljedicama – ostao je paraliziran. Otac Wayne neodgovorno troši novac na alkohol i kockanje, a jednom prilikom proda obiteljskog konja Gusa, što razjari Bradyja. Potonji se zaposli u mini-marketu, a nešto novca zarađuje i povremenim kroćenjem konja. Time izdržava obitelj, ali i stavlja na stranu kako bi uštedio dovoljno da kupi novog konja...

Nakon uspjeha dugometražnog prvijenca Pjesme kojima su me naučila braća, Chloe Zhao nastavila je istim tragom te ponovo snimila film u indijanskom rezervatu Pine Ridge s naturščicima koji de facto glume sami sebe. Dok su Pjesme kojima su me naučila braća 'indijanski' film, Jahač je 'kaubojski'. Iako su u oba slučaja likovi i glumci Indijanci, u prvom su filmu oni prepoznatljivo indijanske ikonografije, dok su u drugom ikonografski kauboji, onako kako se Indijanci i kauboji razlikuju u vestern filmovima, u nas nazivanih i kaubojskim (ako su likovi bili samo bijelci) te indijanskim (ako su bitni likovi bili Indijanci) filmovima. Zhao je ideju za Jahača dobila prilikom novog posjeta rezervatu, kad je upoznala krotitelja konja Brada Jandreaua koji ju je odmah privukao. Po vlastitim riječima osjetila je da bi on mogao biti filmska zvijezda i osjećala se kao da je otkrila novog Heatha Ledgera. Nadahnuta Jandreauom napisala je nekoliko priča o njemu, no nijedna nije funkcionirala kao predložak za film. Tek nakon što je doživio nesreću, kad mu je konj stao na glavu i ozbiljno mu ozlijedio mozak, Zhao je pronašla polazišnu točku za scenarij. Odlučila je film snimiti u što kraćem vremenu, poučena iskustvom s debijem za koji je jedva uspjela zatvoriti financijsku konstrukciju, te su ona i njezin dečko, direktor fotografije Joshua James Richards, vlastitim sredstvima financirali produkciju realiziravši je s ekipom koja se sastojala od samo šest ljudi (ne računajući glumce), snimajući primarno pri prirodnom svjetlu te na stvarnim rodeima, sajmovima konja i aukcijama, gdje im snimanje nisu naplaćivali. Prizori u rehabilitacijskom centru s Bradyjevim najboljim prijateljem, paraliziranim Laneom, zapravo su dokumentarni, jer Lane (kojem je to i pravo ime) u stvarnosti je bio najbolji Jandreauov prijatelj iz djetinjstva, teško je stradao i ostao paraliziran, ali ne na rodeu, kao u filmu, nego u prometnoj nesreći. Jahač je svjetsku premijeru imao u sekciji Dva tjedna režisera festivala u Cannesu (gdje su prikazane i Pjesme kojima su me naučila braća), gdje je dobio nagradu međunarodne organizacije art kina. Kao i autoričin prvijenac, i Jahača je kritika dočekala s laudama, posebno ističući optimalnu sintezu dokumentarnog i igranog. Film je dobio drugu najvažniju američku nezavisnu nagradu, Gotham, u kategoriji najboljeg dugometražnog ostvarenja, a bio je nominiran i za Gothamovu nagradu publike.

color, 104'

Trailer