Janko Bugarski, zvani Džimi Barka, mladić je sa društvenog dna koji se potuca srpskom provincijom pokušavajući pronaći izlaz u karijeri pjevača, iako nema pjevačkog talenta. Susrećući putem kavanske pjevačice, pijanice i vucibatine, sezonske radnike, provincijske novinare i čitavu galeriju živopisnih likova, naposljetku stiže na natjecanje za mlade talente u Beogradu na kojem doživi fijasko.

Jedan od vrhunaca u redateljevu opusu i jedno od ključnih ostvarenja crnog talasa, film odlikuje beskompromisni naturalizam u prikazu socijalističke svakodnevice, a kroz ironijski odnos prema mitovima Jugoslavije i silovita kritika vladajućeg društvenog licemjerja. Film je na festivalu u Puli osvojio nagrade za najbolji film i režiju te nagradu za najbolji film na filmskom festivalu u Karlovyim Varyma.