Mars Attacks!
feature film, SF comedy, USA, 1996
DIRECTED BY: Tim Burton
CAST:
Jack Nicholson (predsjednik / Art Land),
Glenn Close (prva dama),
Annette Bening (Barbara Land),
Pierce Brosnan (profesor Donald Kessler),
Danny DeVito,
Martin Short
SCRIPT:
Jonathan Gems
PHOTOGRAPHY:
Peter Suschitzky
MUSIC:
Danny Elfman
EDITING:
Chris Lebenzon
Synopsis:
Marsovci su stupili u kontakt sa Zemljanima i najavljuju skori dolazak. Predsjednik James Dale, njegova supruga Marsha i kći Taffy te mnogobrojni savjetnici pripremaju veličanstven doček uvjereni kako se radi o prijateljskom posjetu. Ipak, neki su i skeptični, pa dok general Decker ne vjeruje Marsovcima i poziva na borbu, njegov kolega general Casey je mnogo optimističniji. U New Yorku događaje prate novinarka Natalie West i njezin dečko Jason Stone, u Las Vegasu vlasnik kazina Art Land, njegova new-age idejama predana supruga Barbara, pjevač Tom Jones, jedan grubi kockar i bivši boksač Byron Williams, koji se nastoji pomiriti sa svojom suprugom Louise. U Kansasu mladić Richie Norris skrbi o svojoj baki Florence i pažljivo prati događaje preko malog ekrana, ne sluteći da će upravo on i njegova baka odigrati ključnu ulogu u skorim događajima. Kad Marsovci napokon stignu, ispostavi se da uopće nemaju dobre namjere, već su došli uništiti Zemlju i njezine stanovnike. Za nevolju, oni u odnosu na Zemljane posjeduju tehnološki neusporedivo naprednije oružje kojim su taj naum u stanju i ostvariti.
Ostvarenje koje je u vrijeme premijere osvojilo nekoliko strukovnih nagrada i priznanja od strane udruga ljubitelja znanstvene fantastike, a 1997. godine nominirano je i za prestižnu znan-fan nagradu Hugo u kategoriji najbolje dramske prezentacije, možda je najbizarniji, ali i najosobniji projekt u dosadašnjoj karijeri Tima Burtona. Nadahnuće za priču on je pronašao u odavno zaboravljenom albumu sa sličicama odnosno s ´trading cards´ iz 60-ih godina prošlog stoljeća, tj. iz godina svog djetinjstva, a riječ je o kartama koje su u ono vrijeme kreirali Len Brown, Woody Gelman, Wally Wood, Bobn Powell i Norm Saunders. Te su karte donijele očekivano trivijalnu i šund priču o Marsovcima koji Zemlju napadaju pod vodstvom korumpirane vlade na svom planetu, kojem prijeti skoro uništenje te oni na naš planet stižu u potrazi za novim domom. U skladu s takvom luckastom premisom i naglašeno eksploatacijskim profilom izvorne priče i Burton je, ovaj put uz scenarističku suradnju dobrog poznavatelja žanra znanstvene fantastike Jonathana Gemsa, koji je među ostalim surađivao i na ekranizaciji glasovitog distopijskog romana 1984. Georgea Orwella u režiji Michaela Radforda, kreirao podjednako pomaknutu, slikovitim likovima i bizarnim detaljima nakrcanu te luckastu storiju. Zbivanja se nižu dinamično, specijalni efekti su vrlo zanimljivi i prilično atraktivni, premda počivaju na variranju ´jeftinih´ trikova iz vremena objavljivanja karata, naglašeno bizarne situacije i detalji nižu se kao na tekućoj vrpci, logiku je uputnije ostaviti pred vratima kino-dvorane, a čitav film se doima kao još jedna Burtonova posveta Edu Woodu, ´najgorem redatelju svih vremena´ o kojem je dvije godine ranije snimio humornu biografsku dramu. Štoviše, u doba premijere jedni su pretpostavljali kako se Burton ovim ostvarenjem nadovezao upravo na film Ed Wood, dok su drugi držali da je posrijedi parodija hita Dan nezavisnosti Rolanda Emmericha. Može se reći da su i jedni i drugi bili u pravu, jer cjelina koju nije preporučljivo shvatiti ozbiljno dosta dobro funkcionira u oba konteksta, makar povremeno pati od praznog hoda, a nisu optimalno iskorištene ni neke potencijalno vrlo duhovite sekvence. Ipak, zvjezdana glumačka postava se očito odlično zabavljala tijekom snimanja, a taj pozitivni anarhoidni duh film u dobroj mjeri uspijeva prenijeti i na gledatelje.
color, 106'