CAST:
Cate Blanchett (Daisy),
Brad Pitt (Benjamin Button),
Julia Ormond (Caroline),
Faune Chambers Watkins (Dorothy Baker),
Elias Koteas (gdin. Gateau),
Donna Duplantier (Blanche Devereux)

SCRIPT:
Eric Roth

PHOTOGRAPHY:
Claudio Miranda

MUSIC:
Alexandre Desplat

EDITING:
Kirk Baxter,
Angus Wall

Synopsis:

U kolovozu 2005. godine, dok se uragan Katrina približava New Orleansu, stara gospođa Daisy leži na samrtnoj postelji, a uz nju brine njezina odrasla kći Caroline. Kad ju majka zamoli da joj naglas počne čitati dnevnik njezina dugogodišnjeg prijatelja Benjamina Buttona, Caroline će joj ispuniti želju, te će time i ona početi upoznavati život čovjeka koji je imao vrlo neobičnu, zanimljivu i uzbudljivu sudbinu. Ono zasigurno najčudnije zbilo se već prilikom Benjaminova rođenja, jer se on rodio kao starac, odnosno kao već stara osoba koja je s godinama postajala sve mlađa i vitalnija. Benjaminova majka umrla je pri porodu, a ubrzo potom napustio ga je i biološki otac Thomas Button. Tada je skrb o njemu preuzela dobrodušna Queennie, Afroamerikanka koja je radila kao sestra u domu za skrb o starijim osobama. U istom domu bila je smještena i Daisyna baka, te je tako i mlada Daisy upoznala Benjamina. Premda ih je život ubrzo razdvojio, ponovo su se sreli kad su oboje bili 40-godišnjaci, kad su i po dobi i po senzibilitetima odgovarali jedno drugom. Unatoč izuzetnoj međusobnoj naklonosti pa i ljubavi, činjenica da je Daisy s vremenom postajala sve starija a Benjamin sve mlađi vrlo brzo se pokazala kao vrlo velika i zapravo nepremostiva prepreka.

Godine 2009. od 13 nominacija za Oscara, uključujući i one u kategorijama najboljeg filma, režije, adaptiranog scenarija te glavne muške i sporedne ženske uloge (Taraji P. Henson), nagrađena pozlaćenim Akademijinim statuama za najbolju scenografiju, vizualne efekte i šminku, iste godine u istim kategorijama ovjenčana i s tri najprestižnije britanske filmske nagrade BAFTA te nominirana za pet Zlatnih globusa, fantastična romantična egzistencijalna drama Neobična priča o Benjaminu Buttonu redatelja Davida Finchera uspjela je adaptacija istoimene kratke priče Francisa Scotta Fitzgeralda. S kratkom prozom svojevrsnog duhovnog predvodnika američke jazz-scene 1930-ih i književnika trajno zaokupljenog odnosima privlačnog lica i tjeskobnog naličja američkog društva, odnosno razobličavanju mita o nepostojećem ´američkom snu´, Fincher se prvi put susreo još tijekom druge polovice 1980-ih godina, kad je radeći u studiju Industrial Light & Magic Georgea Lucasa naletio na prvu verziju scenarija koje se prema nekim izvorima tada trebao prihvatiti Steven Spielberg. Nova inačica iste priče, od koje je odustao Ron Howard, ruku mu je dopala početkom 90-ih, kada je već bio cijenjeni autor videospotova za Madonnu, Michaela Jacksona i Aerosmith, no Finchera su tada zanimali provokativniji sižeji kakvima će se pozabaviti u prijelomnom horor-trileru Sedam, u vrijeme premijere podcijenjenoj Igri i kultnom Klubu boraca, ekranizaciji podjednako snažnog, subverzivnog i uznemirujućeg romana Chucka Palahniuka. Napokon, stekavši naklonost publike i nepodijeljene kritičarske aklamacije, Fincher je 2003. godine pročitao treću inačicu scenarističkog predloška, onu iz pera oskarovca Erica Rotha za koju se zainteresirao i Spike Jonze, a kojom je Fincher doslovce postao opčinjen. Roth je iz Fitzgeraldove satirične kratke priče preuzeo samo ponešto izmijenjeni temeljni zaplet, onaj o protagonistu koji se rađa s tijelom i svim pripadajućim boljeticama starca, u prozi već odraslog 70- a u filmu 80-godišnjaka. Mjesto radnje iz Baltimorea preselivši u New Orleans, osuvremenivši priču i dodavši narativni okvir s očito ne-sretnom mladom ženom Caroline koja svojoj umirućoj staroj majci Daisy čita Buttonov dnevnik, Roth je efektno nadopisao Fitzgeralda, odnosno kreirao sasvim novu, prilično slojevitu, mudru, poticajnu i značenjski bogatu storiju, bajkovitu epsku priču o životu, ljubavi i ljudskosti jednog uistinu osobitog čovjeka u pozadini čijih ´retrogradnih´ životnih razdoblja pratimo američku povijest 20. stoljeća. Fincher i Roth cjelinu su nakrcali i dojmljivim (filmo)filmskim minijaturama, od uvodne ´priče u priči u priči´ o tragičnom uraru koji je konstruiranjem ´pogrešnog´ sata s obrnutim odbrojavanjem vremena očajnički pokušao zaustaviti vrijeme i oživjeti poginulog sina, preko impresivne posvete busterkeatonovskim nijemim filmovima u duhovitim zgodama čovjeka kojeg je sedam puta pogodio grom, do izvrsnog poigravanja filmskim vremenom, likovima i gledateljevim očekivanjima u sekvenci detaljnog prikaza uzroka nesreće koja je prekinula Daisynu plesnu karijeru. Imponiraju i scenografska, ikonografska i kostimografska pedantnost kojima su kreirana razdoblja američke povijesti 20. stoljeća, kao i glumačke izvedbe Brada Pitta, Cate Blanchett, Tilde Swinton i Julije Ormond.

color, 166'