Bogati i religiozni sredovječni muškarac Francisco u crkvi ugleda mladu i privlačnu Gloriju Milaltu te postane opsjednut njome. Počne je pratiti i udvarati joj se, međutim ona ga odbija. Zaručena je za mladog Raula, a uporni ih Francisco uspije primamiti na svoju zabavu. Par odlazi nesvjestan tko je organizator partyja, a kad to sazna, Gloria je nezadovoljna, no naposljetku ipak podliježe Franciscovu šarmu i društvenom statusu. Nakon nekog vremena Francisco i Gloria su u braku, a Raul vozeći se gradom nabasa na Gloriju. Ona mu počne pričati o zajedničkom životu s Franciscom opisujući ga užasnim, jer njezin je suprug patološki ljubomoran…

Film je adaptacija romana Misli Mercedes Pinto o paranoidnom suprugu, no Buñuel je pridodao i osobna sjećanja na paranoidnog supruga svoje sestre Conchite koji si je jednom prilikom umislio da mu se režiser na ulici ruga te pošao kući po pištolj da se obračuna s njim, sve dok ga ukućani nisu uspjeli uvjeriti da je Buñuel u drugom gradu. Sam autor rekao je da je On film s najviše autobiografskih elemenata, u koji je stavio najviše sebe, „ima nešto od mene u protagonistu“, izjavio je. No žalio je za tim što nije imao više vremena za snimanje te izrazio želju da snimi remake, jer mu se materijal jako sviđao. Uostalom, pojavio se u zadnjoj sceni u cameo roli svećenika, a bio je i ponosan što je slavni psihoanalitičar Jacques Lacan film prikazivao svojim učenicima smatrajući protagonista reprezentativnim primjerom paranoje. U vrijeme premijere On je polučio komercijalni i kritičarski neuspjeh, ali s godinama reputacija mu je rasla; danas gotovo isključivo dobiva pozitivne kritike, a znameniti časopis Cahiers du cinéma uvrstio ga je na svoju listu sto esencijalnih filmova svih vremena.