CAST:
Jack Nicholson (Robert Eroica Dupea),
Karen Black (Rayette Dipesto),
Billy Green Bush (Elton),
Fannie Flagg (Stoney),
Sally Struthers (Betty)

SCRIPT:
Carole Eastman

PHOTOGRAPHY:
László Kovács

EDITING:
Christopher Holmes,
Gerald Shepard

Synopsis:

Robert Eroica Dupea, zvan Bobby, napustio je pijanističku karijeru te radi na naftnim poljima. Živi s konobaricom Rayette s kojom je u ljubavnoj vezi. Slučajno susretne sestru Partitu, pijanisticu, i od nje sazna da im se otac ozbiljno razbolio. Stoga odluči posjetiti svoju imućnu i kultiviranu obitelj koja živi na otoku u državi Washington na sjeverozapadu Sjedinjenih Država, a sa sobom povede i trudnu Rayette. No posjet se pretvori u sukob s obitelji koja ne može prihvatiti Robertovu odluku o prekidu glazbene karijere. Osim toga, Robert se zbliži s bratovom učenicom i potencijalnom zaručnicom Catherineom…

Pet lakih komada uobičajeno se smatra inauguratorskim filmom Novog Hollywooda. Scenaristički su ga osmislili Bob Rafelson i Carole Eastman, potonja pod svojim trajnim pseudonimom tih godina Adrien Joyce, kojim je četiri godine ranije potpisala i scenarij jednog od ključnih revizionističkih vesterna šezdesetih i jednog od vrlo rijetkih filmova tog žanra s glavnim ženskim likom, Pucanje Montea Hellmana. Ipak, idejni nositelj projekta bio je producent i režiser Rafelson koji je prethodno, nepotpisan, bio jedan od producenata kultnog nezavisnog uratka Goli u sedlu (1969.) Dennisa Hoppera i Petera Fonde. Rafelsonu je Pet lakih komada bio zapravo 'pravi' redateljski debi (formalno je na dugom metru debitirao 1968. ostvarenjem Glava, 'primijenjenim' uratkom psihodeličnog prosedea u službi promocije benda Monkees, rađenim kao radikalnija verzija filmova Richarda Lestera s Beatlesima), a film je snažno odjeknuo zbog više razloga. Iako inicijalno nezavisna produkcija Rafelsonove tvrtke BBS, u produkciji je snažno sudjelovao hollywoodski major Columbia, pa iako su majori znali imati udjela u nekim od filmova kratkotrajnog američkog (proto)modernizma šezdesetih (na primjer Warner Bros. je bio koproducent Pennova Bonnie i Clyde iz 1967.), Pet lakih komada bio je tada rijedak slučaj umjetnički nekonvencionalno ambicioznog filma u čijoj produkciji izravno sudjeluje jedna od najvećih hollywoodskih kompanija. Velik kritičarski uspjeh, ali i solidan komercijalni učinak, koji je s godinama izrazito rastao (film se u sjevernoameričkoj kino-mreži kontinuirano nalazio pet godina), nagnali su hollywoodske moćnike da širom otvore vrata drugačijoj vrsti filmova, što će u konačnici rezultirati umjetnički najhrabrijom erom u povijesti američke kinematografije, takozvanim Novim Hollywoodom sedamdesetih. Narativno-dramaturški prosede Pet lakih komada bio je tada poprilična novost za hollywoodsku kinematografiju: razlivena fabula lišena tipične napetosti i uobičajene uzročno-posljedične strukture, namjesto koje gledatelji dobivaju takozvanu studiju karaktera, ali bez standardne 'točke na i', bez dramaturškog zaokruživanja. Sukladan takvoj koncepciji bio je i glavni lik otuđenog buntovnika protiv tradicije i autoriteta, inače dobro poznat u američkoj kinematografiji (ikonski je predstavnik Buntovnik bez razloga Nicholasa Raya), no sada predstavljen s manje eksplicitnog romantičarskog nasljeđa i bez glamura, s utkanim nasljeđem francuskog egzistencijalizma i Antonionijeva 'neorealizma duše', a svemu tome obilat je doprinos dao Jack Nicholson kojem je to bila probojna uloga do statusa velike zvijezde. Također, Pet lakih komada jedan je od vrlo rijetkih hollywoodskih filmova koji se značajnim dijelom zbivaju u radničkom ambijentu, iako nije 'pravi' radnički film s obzirom na društveni background njegova (anti)junaka. Film je bio nominiran za četiri Oscara (za najbolji film, izvorni scenarij, glavnog glumca i sporednu glumicu – Karen Black), a 2000. Kongresna knjižnica ga je uvrstila u Nacionalni filmski registar.

color, 98'