CAST:
Divine,
Tab Hunter,
David Samson,
Edith Massey,
Mink Stole

SCRIPT:
John Waters

PHOTOGRAPHY:
Dave Insley

MUSIC:
Michael Kamen

EDITING:
Charles Roggero

SCENOGRAPHY:
Beth Sheldon

COSTUMES:
Van Smith

Synopsis:

Francine Fishpaw kućanica je u obitelji srednje klase iz predgrađa Baltimorea i kršćanska vjernica. Njezina suprug Elmer vlasnik je i voditelj pornografskog kina, što izaziva proteste katoličkih aktivista. Francine je nesretna zbog ponašanja svoje djece – razmažena kći Lu-Lu nesuzdržano je promiskuitetna, a sin Dexter je delikvent koji se drogira ljepilom i nalazi seksualni užitak u gaženju ženskih stopala. Kad shvati da Elmer ima aferu sa svojom tajnicom, Francine zatraži razvod, a ubrzo  se prepušta alkoholizmu i padne u depresiju.

Njezino stanje dodatno pogoršaju Lu-Lu koja je začela dijete sa svojim degeneriranim dečkom i želi ga pobaciti, zbog čega je napadnu zagovornici očuvanja života od začeća, te Dexter koji je uhićen jer je u supermarketu nagazio stopalo jedne žena, a mediji ga razvlače kao zloglasnog 'baltimoreskog gazitelja'. Ipak, stvari će se početi razvijati u boljem smjeru kad Francine upozna ljepotana Todda Tomorrowa koji se, uvjerava je, zaljubio u nju…
 

Poliester je prijelazni film u opusu ultrakultnog sineasta Johna Watersa. Nakon što je završio neformalnu trash trilogiju iz 1970-ih (Ružičasti plamenci, Nevolja se zove žena, Očajničko življenje), osamdesete je otvorio pomakom prema mainstreamu. Poliester je naime bio jedan od prvih filmova koji je proizvela kompanija New Line Cinema, do kraja sedamdesetih posvećena isključivo distribuciji, a koja će nakon ogromnog uspjeha Strave u Ulici brijestova Wesa Cravena sredinom osamdesetih izrasti u jednu od najvažnijih američkih nezavisnih filmskih kuća.

Takvo ozbiljnije produkcijsko zaleđe otupilo je Watersovu oštricu, ili se underground autor jednostavno već umorio od sustavnog nizanja radikalnih provokacija i subverzija, pa je Poliester bio prvi njegov ostvaraj koji nije dobio cenzorsku oznaku X, uglavnom rezerviranu za pornografske filmove, nego je prošao s blažom oznakom R. Poliester je donio i najpitomiju ulogu u dotadašnjem opusu trash zvijezde Divine(a), koji/koja se vratio/la u Watersovu ekipu nakon što je propustio/la autorov prethodni uradak Očajničko življenje. Također, riječ je o prvom filmu koji Waters nije sam snimio kao direktor fotografije i drugom koji nije montirao (nakon Očajničkog življenja).

Poliester je prije svega satira na takozvane ženske filmove iz 1950-ih i 60-ih, obično karakterizirane glavnim likovima sredovječnih kućanica iz srednje klase čiju frustrirajuće dosadnu životnu rutinu osvježi dolazak mlađeg privlačnog muškarca. No u pogledu stila Watersov orijentir nisu bile te niskobudžetne B produkcije, nego   glasovite melodrame Douglasa Sirka iz hollywoodske A produkcije koje su oduševljavale i Reinera Wernera Fassbindera. Zanimljivo je da je Waters za potrebe filma, čiji su bitan sastojak mirisi, smislio tehniku Odorame – kartice čijim se grebanjem oslobađaju mirisi pa je publika u kinima mogla aktivirati i osjet njuha, a ne samo vida i sluha.   

Autor komentara: Damir Radić     

 

Ulaznice za projekciju 17. 03. u 19:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

color, 86'