CAST:
Kokontei Shinchou,
Makoto Nonomura,
Yuriko Ishida

SCRIPT:
Isao Takahata

PHOTOGRAPHY:
Atsushi Okui

MUSIC:
Shang Shang Typhoon

EDITING:
Takeshi Seyama

Synopsis:

Skupina tanukija, endemske vrste japanskih rakuna, prisiljeni su napustiti svoje domove zbog ubrzane izgradnje kuća i trgovačkih centara na obroncima Tokija šezdesetih godina. S obzirom na sve uži habitat, odlučuju se udružiti i pružiti otpor, uvježbavajući drevnu vještinu preobrazbe ne bi li zastrašili ljude i skrenuli pažnju na čovjekovo uništavanje prirode.
 

Pom Poko jedan je od ključnih dugometražnih filmova Studiija Ghibli koje je režirao Isao Takahata. U odnosu na njegova prijašnja ostvarenja, Groblje krijesnica i Samo jučer, Takahata ovdje napušta strogi realizam i nostalgijom ispunjenu svakodnevicu te zalazi u područje japanskog folklora, poigravajući se vrstama animacije i tonom filma. Postavljajući japansku endemsku vrstu za središnje likove, Takahata s jedne strane tematizira ekološku devastaciju kao posljedicu rastuće urbanizacije velegrada, a s druge prikazuje razigranu unutarnju dinamiku i običaje tanukija. Ta kombinacija različitih perspektiva satirično je naglašena naracijom koja povremeno uspostavlja didaktički, gotovo dokumentaristički ton, objašnjavajući navike tanukija ili bilježeći godine i stadije izgradnje (sub)urbanog prostora.

Film se vješto poigrava folklornim motivima, oblikujući tanukije na tri različita načina: kao realistične, dokumentarno prikazane životinje, kao antropomorfne junake koji govore i nose odjeću, te kao stilizirane, pomalo karikaturalne crtane likove. Osim promjena u oblikovanju likova, Takahata stilski parodira samurajske filmove, televizijske priloge i prirodoslovne dokumentarce, pa se metamorfoze tanukija prenose i na vizualni jezik i ritam pripovijedanja. Na taj način, film se konstanto kreće između žanrova i poigrava tonom, stavljajući u međuodnos povijest jednog ekosustava s elementima bajke i narodne predaje.

Pom Poko bio je svojevremeni veliki kino hit, što potvrđuje i činjenica da je samo Kralj Lavova ostvario veću zaradu u japanskim kinima 1994. godine. Takahatin spoj humora i društvene kritike odjeknuo je u domaćem kontekstu pa je tako Pom Poko postao prvi animirani film odabran kao japanski kandidat za Oskara. Iako mu je nominacija na kraju izmaknula, film je osvojio glavnu nagradu na Festivalu animiranog filma u Annencyju, dodatno podcrtavajući međunarodni ugled Studija Ghibli.

Autor komentara: Tibor Đurđev
 

Ulaznice za projekciju 14. 10. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni Centra za kulturu Histrionski dom sat vremena prije početka.

color, 119'