CAST:
Miki Imai,
Toshirō Yanagiba,
Yōko Honna

SCRIPT:
Isao Takahata

PHOTOGRAPHY:
Hisao Shirai

MUSIC:
Katz Hoshi

EDITING:
Takeshi Seyama

Synopsis:

Taeko je u kasnim dvadesetima i radi monotoni uredski posao u Tokiju. Nakon što dobije deset slobodnih dana, odlučuje se otići na selo i nakratko raditi u polju šafrana. Putovanje vlakom prema ruralnoj Yamagati ubrzo postaje okidač za prisjećanje raznih ugodnih i neugodnih crtica iz djetinjstva. Taeko na kolodvoru upozna mladića Toshija, s kojim provesti većinu svojih dana na selu. Kako dani odmiču, granice između njenih sjećanja i sadašnjosti postaju sve fluidnije, te kulminiraju u jednoj od najupečatljivijih završnih scena japanskog animiranog filma.
 

Samo jučer jedan je od nekolicine iznimno cijenjenih dugometražnih filmova koje je Isao Takahata režirao za Studio Ghibli. Takahatino stvaralaštvo obilježeno je odlučnošću da tematizira problematiku koja se svojevremeno nije povezivala s animacijom. No, u odnosu na ranije režirano remek-djelo Groblje krijesnica, Takahata ovaj film formalno i dramaturški oblikuje na bitno drugačiji način, opetovano ispreplićući narativne linije sadašnjosti i prisjećanja iz djetinjstva.

Tematski, film nijansirano istražuje razliku između dječjih snova i odraslih kompromisa. Taeko kroz prisjećanja ponovno proživljava radosti i razočaranja djetinjstva i suočava se s pitanjem je li ostvarila život kakav je kao djevojčica priželjkivala. Vizualno, Takahata majstorski stilizira prikaze uspomena koje su animirane s pojednostavljenim pozadinama i nježnim akvarelnim tonovima, čime dočarava fragmentarnost pamćenja. Nasuprot tome, scene sadašnjosti na selu živopisne su i natopljene bojama, čime se vizualno, radije nego sadržajno, utvrđujuće distinkcija između dvije dijegeze.  

Bitan element filma svakako je i vrlo senzibilna razrada položaja žena u (japanskom) društvu. Odrasla Taeko, neudana u kasnim dvadesetima, suočava se s tihim, ali sveprisutnim društvenim pritiscima, kojima Takahata problematizira normiranje braka kao mjeru (samo)ostvarenja. Posebno je i naglašen otvoren prikaz puberteta i menarhe, s cijelim mikrosvijetom školskih posramljivanja i vršnjačkih mitologija. No Takahata ne „objašnjava“ žensko iskustvo, nego ga destigmatizira i prikazuje kao normalan dio odrastanja.

Iako je Samo jučer postigao veliki uspjeh u Japanu, u međunarodnom kontekstu prošao je relativno nezapaženo. Zbog otvorenog tematiziranja menstruacije, film je tek 25 godina nakon premijere doživio američku distribuciju. Ta zanemarenost donijela mu je i svojevrsni novi život van Japana, pa je tako postao neizostavan film većine retrospektiva Studija Ghibli.

Autor komentara: Tibor Đurđev
 

Ulaznice za projekciju 13. 10. u 21:00 moguće je prikazati online OVDJE, kao i na blagajni Centra za kulturu Histrionski dom sat vremena prije početka.

color, 119'