CAST:
Bette Davis (Baby Jane Hudson),
Joan Crawford (Blanche Hudson),
Victor Buono (Edwin Flagg),
Marjorie Bennett (Dehlia Flagg),
Maidie Norman (Elvira Stitt),
Anna Lee (gđica. Bates),
Wesley Addy (Marty Mc Donald)

SCRIPT:
Lukas Heller (based on novel by Henry Farrell)

PHOTOGRAPHY:
Ernest Haller

MUSIC:
Frank De Vol

EDITING:
Michael Luciano

Synopsis:

Baby Jane Hudson rano je postala popularna, već u djetinjstvu kad je 1917. godine kao dječja vodviljska zvijezda s ocem nastupala u najprestižnijim kazalištima, kad su se prodavale lutke napravljene prema njezinu liku i kad je dobila prve filmske uloge. Za to vrijeme njezina sestra Blanche je Baby Jane zavidjela na uspjehu i živjela u njezinoj sjeni, tada sebi obećavši da će se kad odraste sestri osvetiti zbog nedostatka ljubavi i pažnje. Do promjene je došlo 1935. godine, kad je slava Baby Jane polako gasnula, i zbog njezina neposjedovanja glumačkog dara, dok je Blanche kao junakinja romantičnih drama postajala popularna glumica. Nakon što je jedne večeri jedna djevojka za upravljačem automobila jurila prema drugoj, koja je stajala pred dvorišnim vratima, godine 1962. Blanche zatječemo u invalidskim kolicima, u njezinoj vili u Hollywoodu, a Baby Jane živi s njom. Dok je Baby Jane u međuvremenu postala psihički nestabilna alkoholičarka koja Blanche smatra krivom zbog svoje propale karijere, zbog čega ju podvrgava pravoj torturi, i Blanche izluđuje Baby Jane te ju pretvara u agresivnu osobu koja sestri ne želi donositi hranu u sobu. Nakon što ju Blanche obavijesti da će možda prodati kuću, stanje Baby Jane će se pogoršati, baš kao i njezin odnos prema sestri.

Godine 1963. od pet nominacija za Oscara, uključujući one za najbolju glavnu žensku (maestralna Bette Davis) i sporednu mušku ulogu (Victor Buono iz Tiho, tiho Charlotte i Najveće priče ikad ispričane), nagrađen pozlaćenom Akademijinom statuom za najbolju kostimografiju, psihološki horor-triler s crnohumornim detaljima i elementima melodrame redatelja Roberta Aldricha (Vera Cruz, Poljubac smrti, Dvanaest žigosanih) temeljen je na istoimenom 1960. godine objavljenom romanu američkog pisca i scenarista Henryja Farrella (serije Alfred Hitchcock predstavlja, Perry Mason). Film za uloge u kojem su dvostruka oskarovka Bette Davis (Jezebel, Male lisice, Sve o Evi) i Victor Buono osvojili i nominacije za Zlatni globus, dok je Joan Crawford (Grand Hotel, Mildred Pierce, Johnny Guitar) uz Davis bila nominirana i za nagradu BAFTA kao najbolja inozemna glumica, ostvarenje je koje je uz Hitchcockov Psycho i Demone Henrija-Georgesa Clouzota 60-ih godina najviše utjecalo na žanr psihološkog trilera. Riječ je i o djelu koje je dalo novi zamah već klonulim karijerama Joan Crawford i Bette Davis, nekadašnjim holivudskim divama koji su novu nišu pronašli u žanru horora, te koje je, prema seriji Zavada: Bette i Joan iz 2017. godine, nastalo na inicijativu Crawford, razočarane što je na dodjeli Zlatnih globusa 1960. svu pozornost privukao seksepil Marilyn Monroe, tada nagrađene za najbolju komičarku u remek-djelu Neki to vole vruće, dok za glumice njezine generacije praktički nitko nije mario. Pročitavši roman Henryja Farrella, Crawford je, potaknuta i uspjehom Psycha s kojim su Farrellovu prozu povezivali elementi horora, predložila Aldrichu da režira adaptaciju romana, kao i da za drugu žensku ulogu angažira Davis. Premda je tijekom realizacije filma iskrslo mnoštvo nesuglasica i problema, od toga da je Davis imala viši honorar od Crawford preko redoslijeda njihovih imena na špici i veličine garderoba do stalnih tenzija među glumicama i nezadovoljstva Jacka Warnera izborom Davis, jer je svojedobno izborivši se za samostalan izbor uloga uspjela pobijediti studijski sustav, konačni rezultat je u svim segmentima impresivan film. Slojevitost, suptilnost i sugestivnost kojom Davis i Crawford dočaravaju psihička stanja svojih likova imponiraju podjednako kao i sjajna Aldrichova režija, njegov dojmljiv vizualni stil, naglašavanje morala kao mjerila ljudskih vrijednosti te spretno baratanje pravilima žanra i nadopunjavanje istih.

b/w, 134'