The Stranger
feature film, crime drama, USA, 1946
DIRECTED BY: Orson Welles
CAST:
Edward G. Robinson (Wilson),
Loretta Young (Mary Longstreet),
Orson Welles (profesor Charles Rankin),
Philip Merivale (sudac Adam Longstreet),
Richard Long (Noah Longstreet)
SCRIPT:
Anthony Veiller,
Victor Trivas,
Decla Dunning
PHOTOGRAPHY:
Russell Metty
MUSIC:
Bronislau Kaper
EDITING:
Ernest J. Nims
Synopsis:
Sredovječni gospodin Wilson istražitelj je Komisije Ujedinjenih naroda za ratne zločine, čovjek koji neposredno nakon Drugog svjetskog rata diljem svijeta pronalazi i raskrinkava nacističke ratne zločince. Ovog puta njegova je meta Franz Kindler, osoba koja je navodno izmislila koncentracijske logore i koncipirala njihovo djelovanje. Wilson ne uspijeva pronaći dokaze o Kindlerovim zločinačkim aktivnostima, a da bi to ostvario prisiljen je surađivati s njegovom suprugom, Amerikankom Mary Longstreet koja je uvjerena u nedužnost svog muža. Također, Wilson je prisiljen na suradnju s Kindlerovim nekadašnjim kolegom Konradom Meinikeom, s kojim sklopi dogovor prema kojem će Meinike u slučaju pronalaska Kindlera izbjeći dugogodišnju zatvorsku kaznu. Wilson sumnja da je Kindler u SAD stigao pod lažnim identitetom Charlesa Rankina, te da kao nastavnik radi u elitnom internatu u Connecticutu.
Godine 1947. nominirana za Oscara za najbolji izvorni scenarij, noirovska krimi-drama redatelja i nepotpisanog suscenarista Orsona Wellesa, na kojoj je kao scenarist također nepotpisan surađivao veliki John Huston, jedino je ostvarenje u redateljevoj karijeri koje je ostvarilo istinski komercijalni uspjeh. I Građanin Kane je odlično prošao na kino-blagajnama, no zbog troškova snimanja i marketinga nije ostvario osobiti profit, a uspjeh djela koje su kritičari kasnije držali jednim od inferiornijih naslova u njegovu opusu sam je Welles prokomentirao riječima da je ´zaradio na zločinu´. Uspjeh filma nije bio slučajan, jer je tematski bila riječ o izuzetno aktualnom ostvarenju koje se bavilo nedavnim završetkom rata i lovom na ratne zločince u kontekstu zgroženosti američke i svjetske javnosti otkrićima razmjera holokausta te nacističkih zločina u koncentracijskim logorima. Na sadržaj filma utjecale su i onodobne rasprave o tome kako postupiti prema poraženoj Njemačkoj i njemačkom narodu, odnosno može li se među Nijemcima iskorijeniti nacistička ideologija, ili pak, kako je Welles smatrao te je takve stavove iznio i kroz usta lika negativca kojeg tumači u filmu, da nacizam u Njemačkoj nikad neće biti iskorijenjen. Iako je sam redatelj, čija je kreativna sloboda tijekom rada na filmu bila znatno ograničena strogim ugovorom s producentima, konačnim rezultatom bio nezadovoljan držeći ga svojim najgorim ostvarenjem u koje nije unio nimalo osobnosti, Stranac je naknadno doživio kritičku revalorizaciju te se smatra dovoljno intrigantnim i zabavnim djelom režiranim s ponešto stila, koje nose odlične glumačke interpretacije postave predvođene Edwardom G. Robinsonom (Otok Largo, Žena u izlogu) i samim Wellesom.
b/w, 95'