Viktor Navorski državljanin je istočnoslavenske zemlje Krakovije, kojeg pri slijetanju na newyorški aerodrom zatekne vijest o državnom udaru u domovini. Kako američke vlasti ne priznaju nov režim, njegova viza gubi valjanost, a nije mu moguć ni povratak u Krakoviju jer su otkazani svi letovi u tom smjeru.
Navorski se tako nađe na ničijoj zemlji: ne može se vratiti kući, niti smije stupiti na američko tlo, pa je jedino što mu preostaje boravak do daljnjeg na aerodromskom međunarodnom terminalu, kako mu priopćuje voditelj newyorške zračne luke, kruti birokrat Dixon. Navorski je prisiljen na višemjesečno preživljavanje na aerodromu, snalazeći se na različite načine. Nakon nekog vremena doći će nadomak rješenja uz pomoć novostečenih prijatelja i novostečenog emocionalno-erotskog interesa utjelovljenog u liku stjuardese Amelije…
U filmu Terminal, Steven Spielberg pored uobičajenog užeredateljskog umijeća nudi i intrigantniji sadržajni sloj kakav je u njega rijedak i na neki način dolazi na pozicije slične onima kakve je zastupao u svom ranom ostvarenju Sugarland Express iz 1974., u kojem je dao snažnu kritiku američkog sustava vlasti. Film kao ključnu postavlja opoziciju likova Navorskog i Dixona, u kojoj je Dixon u poziciji (državom legitimirane) moći, a Navorski u situaciji borbe za opstanak. Pri tome Dixon, premda odlučan u poštovanju legaliteta, vremenom poseže i za nemoralnim ili moralno upitnim potezima kako bi Novarskog naveo da prekrši ili izigra zakon i napokon ga prebacio iz domene svoje u domenu odgovornosti nekog drugog državnog tijela, dok moralnost Navorskog ustrajno ostaje neuzdrmana. Opozicija Dixon – Navorski zapravo predstavlja opoziciju službena Amerika – Treći svijet.
S tim da se tradicionalnim zemljama Trećeg svijeta, koje u filmu predstavljaju Navorskijevi aerodromski prijatelji – Indijac i Latinoamerikanac, ovdje pridružuju postkomunističke evropske države u tranzicijskom procesu, a njihova 'koalicija' prisnažena je učešćem američkih crnaca. Radišni, vitalni imigranti iz nerazvijenog dijela svijeta i domaći crnci, svi duševni i sa smislom za humor, suprotstavljeni su reprezentativnom državnom činovniku – uštogljenom tipu reduciranog emocionalnog i duhovnog dijapazona koji ih doživljava kao niža bića. Naravno da je ovakva opozicija krajnje pojednostavljena, puna naivnog idealiziranja 'potlačenih i uvrijeđenih' (napose u posezanju za stereotipnim motivom 'široke slavenske duše'), no u tadašnjem američkom, a to znači i svjetskom trenutku ona je bila produktivna, pri čemu nije nevažno da dolazi baš od Stevena Spielberga kao najmoćnijeg autora/producenta najmoćnije (hollywoodske) grane showbusinessa, koji je opet jedna od najmoćnijih sastavnica američkog/ svjetskog (korporacijskog) kapitala.
Posebno zanimljiv za tumačenje je lik stjuardese Amelije u izvedbi Catherine Zeta-Jones. Njezina Amelia intrigantna je kao komentar određene vrste suvremenih zapadnjačkih žena. Privlačna, moderna, inteligentna, intelektualno radoznala, godinama je vezana za (starijeg) oženjenog muškarca koji, njoj je to posve jasno, nikad neće napustiti zakonitu ženu i 'postati njen'. Ipak, usprkos očigledne, erotski začinjene simpatije za Navorskog, ona ne može trajno napustiti ljubavnika. Pokušala je, ali nije izdržala, pri čemu joj je 'žrtvovanje' za Navorskog (vratila se ljubavniku jer svojim vezama može srediti vizu za Navorskog) samo izlika za obnovu veze.
Kako je jedina jasna motivacija koju nudi za taj ljubavnički odnos sjajan seks, jasno je da je Amelia od onih žena koje ljubav nerazdruživo povezuju sa seksom, odnosno seksualni užitak sublimiraju u nešto što on sam po sebi ne može pružiti – 'romantičnu ljubav'. Amelia ide i dalje: otklanja potencijalnu 'pravu ljubav' sa srodnom dušom Navorskim, mazohistički ustrajući u podređivanju falusnoj moći ljubavnika. Pri tom ona nije nikakva patrijarhatom sputana žena kao što bi htjele feministkinje, nego predana korisnica mazohističkog užitka, na način možda manje samosvjestan, a svakako manje eksplicitan, ali usporediv s onim djevojke O iz znamenita romana Pauline Réage. Pronaći lik takvih potencijala u filmu jednog sentimentalca i ideološkog podobnjaka poput Stevena Spielberga doista je ugodno iznenađenje i jedan od rijetkih trenutaka autentičnosti u opusu tog autora.
Autor komentara: Damir Radić
Ulaznice za projekciju 14. 07. u 20:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.