CAST:
Ivana Vuković (Sanja),
Momčilo Pićurić (Momo),
Luka Petrone (Luka),
Nikola Manojlović (Nikola),
Jasna Djuričić (majka),
Boris Isaković (Slobo),
Nikola Stojanović

SCRIPT:
Ivan Salatić

PHOTOGRAPHY:
Ivan Marković

EDITING:
Jelena Maksimović

Synopsis:

Ostavši bez posla domaćice na kruzeru na kojem je dotad radila, mlada Sanja s broda siđe u neimenovanoj talijanskoj luci te krene u besciljno tumaranje gradskim ulicama. Osjećajući se samom i izgubljenom, naposljetku dospije do skloništa za beskućnike i migrante, no za razliku od njih koji su otišli od kuća Sanja odluči ići u suprotnom pravcu, prema kući. Njezin dom je u mjestu Bijela na crnogorskoj obali, nedaleko Boke Kotorske, no Sanja zbog čestog odsustva ni sama ne zna pripada li još uvijek u tu lokalnu zajednicu. Kad se vrati, otkrit će da je mjesno brodogradilište otišlo u stečaj, te je tako mnogo mještana ostalo bez posla. Među onima koji su izgubili posao i koji se uzaludno nadaju boljoj budućnosti je i njezin otac, koji kao i njegovi kolege pokušava preživjeti od danas do sutra. Sanjini roditelji su razvedeni, a njezina je majka nedavno započela vezu s novim muškarcem, te u taj odnos ulaže svu energiju. I iza Sanje je propali brak iz kojeg ima sina Luku, a osim o dječaku ona mora skrbiti i o mlađem bratu.

Godine 2018. prikazana na venecijanskoj Mostri u popratnom programu Horizonti, te s uspjehom prikazana na festivalima u Solunu, Rotterdamu i Hong Kongu, opora egzistencijalna socijalna drama scenarista i redatelja Ivana Salatića najuspješnije je ostvarenje u kratkoj povijesti neovisne crnogorske kinematografije. Debitantsko dugometražno ostvarenje autora zapaženih kratkih igranih filmova Intro, koji je također prikazan u programu Horizonti, Zakloni i Dvorišta te hvaljenog kratkometražnog dokumentarca Daljine, izuzetno je pesimistično djelo mozaične dramaturgije koje tematizira turobne sudbine niza likova iz nekad po svemu sudeći prosperitetnog gradića. U autorovu fokusu je kataklizma mjesta u postindustrijskom vremenu, mjesta u kojem se nova svakodnevica oslikava s naglašenim tamnim tonovima i beznađem, a kontekst društvene traume koja ljude tjera u očaj ili u emigraciju predočen je prilično efektno. Izvedbeni prosede filma je radikalno minimalistički, narativni ritam je polagan, dominiraju refleksivne sekvence snolikog ugođaja, a rasap i društva i pojedinaca učinkovito je predočen slikama ruševina, plijesni i općenitog rasapa koji okružuju likove. Jasna je i autorova nostalgija za nekadašnjim vremenima, onima u kojima su najbolje godine života proživjeli roditelji protagonistice Sanje, pretpostavljivo i redateljevi roditelji, a ta je nostalgija podcrtana umetanjem sekvenci starog crno-bijelog žurnala s kadrovima svečanog porinuća broda u brodogradilištu Bijela.

color, 82'