CAST:
Zina Bethune (djevojka),
Harvey Keitel (J.R.),
Anne Collette (djevojka iz sna),
Lennard Kuras (Joey),
Michael Scala (Sally Gaga),
Harry Northup (Harry),
Catherine Scorsese (majka)

SCRIPT:
Martin Scorsese

PHOTOGRAPHY:
Richard H. Coll,
Michael Wadleigh

EDITING:
Thelma Schoonmaker

Synopsis:

Mladi J.R. tipični je Amerikanac odrastao u urbanoj njujorškoj četvrti, u mirnom obiteljskom okruženju talijanskih doseljenika, predanih katolika i pripadnika srednje klase. J.R. je nezaposlen, no to ga previše ne brine jer nije materijalist, a najviše vremena provodi u druženju s prijateljima na ulicama i po klubovima četvrti Mala Italija. J.R. žene dijeli na one s kojima se zabavlja bez ozbiljnijih namjera i na one, odnosno na onu koju kani oženiti. Nakon što na trajektu za Staten Island upozna privlačnu djevojku iz srednje klase, za koju pomisli da bi mu mogla postati suprugom, J.R. će doznati da je ona žrtva seksualnog napastovanja. To saznanje i spoznaja da ona više nije djevica utjecat će na njegov odnos s djevojkom, ponajviše zbog njegova katoličkog odgoja. Umjesto da joj pomogne u teškim trenucima, on će ju početi optuživati držeći da je sama kriva za svoje nevolje, te će ju čak nazvati i kurvom.

Svoj debitantski dugometražni igrani film realiziran u crno-bijeloj tehnici, koji je završio kad mu je bilo svega 25 godina, Martin Scorsese je snimao dulje od dvije godine, a tijekom procesa nastanka film sniman kombinacijom 35 mm i 16 mm kamere doživio je brojne promijene i promijenio različite naslove. Rad na projektu započevši 1965. kao kratki studentski film pod naslovom Bring on the Dancing Girls, redatelj je prvu verziju zgotovio dvije godine kasnije, te je pod naslovom I Call First premijerno prikazao na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu. Godine 1968. film je krenuo u distribuciju pod naslovom Who´s that Knocking at My Door, prema istoimenoj pjesmi benda The Genies na završetku djela, a premda je 1970. redistribuiran pod naslovom J.R., naslov koji se do danas najviše koristi je Tko to kuca na moja vrata. Svoj prvijenac, u kojemu je Harvey Keitel ostvario glumački debi, Scorsese je realizirao pod stilskim utjecajem Godarda i Johna Cassavettesa te nadahnut filmovima Johna Forda (J.R. u jednoj sceni asocira na Ethana Edwardsa kojeg John Wayne tumači u Tragačima). Već su u ovom filmu vidljiva brojna kasnija obilježja njegova autorskog rukopisa, od uporabe zamrznutih kadrova i slow motiona, preko tematiziranja identiteta Italoamerikanaca te motiva katoličkog osjećaja krivnje i iskupljenja, kao i mačizma i nasilja te odnosa prema (idealiziranim) ženama, do naglašene atmosferičnosti, dinamične montaže, svrhovitog korištenja glazbe te dojmljive fotografije i scenografije. Djelo je svojevrsna preteča kasnijeg autorova filma Ulice zla, u odnosu prema kojem je ipak na nižoj kvalitativnoj i općenito izvedbenoj razini, no u njemu se već može naslutiti kasniji ´Scorsesejev stil´, obilježja kojeg su izražen osjećaj za ulični život Amerikanaca talijanskog podrijetla, dinamična montaža, eklektična rock glazba u soundtracku i problematični protagonist. Njega i ovdje tumači sjajni Harvey Keitel, koji glumačku afirmaciju može zahvaliti upravo suradnji sa Scorsesejem, od ovog filma preko Ulica zla i Alice više ne stanuje ovdje do Taksista.

b/w, 90'