CAST:
Robert De Niro (Johnny Boy),
Harvey Keitel (Charlie),
David Proval (Tony),
Amy Robinson (Teresa),
Richard Romanus (Michael),
Cesare Danova (Giovanni)

SCRIPT:
Martin Scorsese,
Mardik Martin

PHOTOGRAPHY:
Kent L. Wakeford

EDITING:
Sidney Levin

Synopsis:

New York tijekom prve polovine 70-ih godina prošlog stoljeća. Mladi Charlie Cappa dobrodušni je sitni kriminalac talijanskih korijena koji u četvrti zvanoj Mala Italija kao utjerivač dugova radi za svog ujaka. On želi postati pripadnik lokalnih mafijaških krugova, ali ga u tome sprječava osjećaj odgovornosti prema njegovom djetinjastom i destruktivnom prijatelju Johnu Civellu zvanom Johnny Boy. Johnny je Charliejev najbolji prijatelj i suradnik, mladić sklon iracionalnom nasilju, prema kojem se Charlie odnosi pokroviteljski jer zna da njegovi ispadi mogu izazvati velike nevolje. Charlie je predani katolik koji vjeruje u Božji spas za sebe i Johnnyja, s kojim vrijeme najviše provodi na ulicama ili u restoranu njihovih prijatelja Tonyja i Michaela. Dok razmišlja o vlastitim grijesima, Charlie održava tajnu vezu s Johnnyjevom sestričnom Theresom koja pati od epilepsije, što se u njihovoj sredini smatra velikim nedostatkom. Štoviše, Theresu zbog bolesti mnogi ponižavaju, osobito upravo Charliejev ujak. Dok Johnnyjeva autodestruktivnost bude sve više rasla, u Charlieju će rasti sukob između njegove predanosti vjeri i mafijaških ambicija.

Treći dugometražni igrani film Martina Scorseseja, ujedno i onaj kojim se ključno afirmirao, njegovo je dotad najosobnije ostvarenje, što se ponajviše ogleda u umetanju nekih stvarnih detalja iz razdoblja autorova odrastanja na ulicama njujorške četvrti Mala Italija te u tematiziranju religijskih motiva i s njima povezanim protagonistovim krizama vjere. Riječ je o oporoj i izuzetno realističnoj, povremeno i pseudodokumentaristički autentičnoj krimi-melodrami podcrtanoj sjajnom rock-glazbom koju među ostalim izvode bendovi The Rolling Stones i The Ronettes, a u kojoj je redatelj ostvario prvu suradnju s Robertom De Nirom, koji će smjesta postati njegovim stalnim suradnikom i zaštitnim znakom njegovih projekata. Posrijedi je vrlo iskren i tehnički inovativan film snažnog dramskog intenziteta, koji još ne odlikuje dotjeranost kasnijih Scorsesejevih projekata, no koji impresivno dočarava živost, buku, uzbuđenje i nasilje koji vladaju na njujorškim ulicama, te u kojem su efektno naznačeni i motivi rasizma, seksizma, homofobije i mačizma. Hvaljeno te od strane kritike i kritičarskih cehovskih udruga u vrijeme premijere intenzivno nagrađivano ostvarenje ne odlikuje se samo sjajnim montažnim rješenjima i impresivnom mizanscenom, nego i izvrsnim dočaravanjem i gradiranjem ozračja fatalizma kojemu pridonose i naturalističke sekvence fizičkog i verbalnog nasilja. Djelo gotovo dokumentarističke autentičnosti i uvjerljivosti, pri čemu se autentičnost postiže i korištenjem pokretne kamere i neurednom kompozicijom kadrova, kao i tendenciozno neusklađenim montažnim zahvatima, odlikuje i učinkovita kombinacija dugih i kratkih kadrova, bogata naracija, slojevito profiliranje likova, impresivna fotografija cijenjenog Kenta L. Wakeforda, koji će sa Scorsesejem surađivati i godinu kasnije na romantičnoj egzistencijalnoj drami Alice više ne stanuje ovdje, te izuzetno raspoložene i sugestivne interpretacije Roberta De Nira i Harveyja Keitela. Priča filma temeljena je na stvarnim događajima iz Scorsesejeva djetinjstva na ulicama četvrti Mala Italija, a za nastanak djela zaslužan je i kultni neovisni redatelj John Cassavetes. Nakon što je svoje studentske projekte Tko to kuca na moja vrata i Boxcar Bertha snimio uz pomoć mentora Rogera Cormana, Scorsese je na Cassavetesovu sugestiju odlučio snimiti film o temama i događajima koje je osobno poznavao i koje su ga se intimno ticale. De Niru je isprva ponuđen izbor između čak četiri uloge, a dok se on nije mogao odlučiti i dok je još jedan glumac odustao od projekta, Scorsese je glavnu ulogu povjerio Keitelu, koji je pak De Nira nagovorio na ulogu Johnnyja Boya.

color, 112'