The Bonfire of the Vanities
crna comedy, USA, 1990
DIRECTED BY: Brian De Palma
CAST:
Tom Hanks (Sherman McCoy),
Bruce Willis (Peter Fallow),
Melanie Griffith (Maria Ruskin),
Kim Cattrall (Judy McCoy),
Saul Rubinek (Jed Kramer),
Morgan Freeman (Judge Leonard White),
John Hancock (Reverend Bacon),
Kevin Dunn (Tom Killian)
SCRIPT:
Michael Cristofer
PHOTOGRAPHY:
Vilmos Zsigmond
MUSIC:
Dave Grusin
EDITING:
Bill Pankow,
David Ray
SCENOGRAPHY:
Joe D. Mitchell,
Justin Scoppa Jr.
COSTUMES:
Ann Roth
Synopsis:
Sherman McCoy je trgovac obveznicama s Wall Streeta koji zarađuje milijune i vodi ugodan život, što uključuje i seksualne usluge njegove tajne južnjačke ljubavnice Marije Ruskin. Vozeći se jedne noći s newyorškog aerodroma, Sherman i Maria krivo skrenu u Južni Bronx, opasni dio grada gdje naiđu na dva mlada crnca. Maria, koja je igrom slučaja sjela za upravljač auta, nehotice udari jednog od njih, nakon čega ona i Sherman pobjegnu s mjesta nesreće.
Sherman isprva želi incident prijaviti policiji, no Maria ga odgovori upozoravajući da bi to moglo razotkriti njihovu vezu. U međuvremenu, novinar alkoholičar Peter Fellow žudi za dobrom temom za novinski tekst te nabasa na prometni incident iz Južnog Bronxa koji se medijski može plasirati kroz politički korektnu optiku bahatosti privilegiranih bijelaca spram deprivilegiranih manjinskih zajednica…
Godine 1987. istaknuti novinar i esejist Tom Wolfe, jedan od začetnika i prvaka tzv. novog žurnalizma 1960-ih i 70-ih, objavio je svoj pozamašni debitantski satirični roman Vatromet taštine i postigao njime golem čitateljski i kritičarski uspjeh. Hollyoodska major kompanija Warner Bros otkupila je filmska prava za 750 tisuća dolara, očekujući da će slikopisna adaptacija ponoviti, a možda i premašiti uspjeh knjige. Međutim, već u predprodukciji došlo je do problema – predviđenog režisera Mikea Nicholsa zamijenio je Brian De Palma kojem je studio, nakon što su ga odbili Jack Nicholson i John Cleese, nametnuo tada novu vruću zvijezdu Brucea Willisa za ulogu novinara Fellowa.
Također, De Palma je za ulogu Marije želio Umu Thurman, ali je glavna zvijezda filma Tom Hanks nakon proba s njom došao do zaključka da ne pristaje roli, te je angažirana Melanie Griffith s kojom je De Palma surađivao u Striptizu smrti koji joj je na neki način trasirao put u prvu ligu hollywoodskih glumica. Mnogo važnije, Warner Bros je Hanksov lik Shermana McCoya učinio znatno simpatičnijim nego što je u romanu, a izmijenili su i cinični kraj samog scenarija. Uglavnom, glavešine Warner Brosa poduhvatile su se adaptacije djela koje je upravo svojim cinizmom i ironičnošću spram aktualnog društvenog stanja tadašnje Amerike (a ni danas nije bitno drugačije) osvojio čitateljstvo i ostvario komercijalni uspjeh, da bi u filmskoj verziji te udarne adute predloška u velikoj mjeri otupili. Nije stoga čudno da je film doživio komercijalni i kritičarski fijasko, iako se zapravo ne radi o lošem ostvarenju.
Uz sva ublažavanja Vatromet taštine film je korektne kvalitete u kojem su Hanks i Willis pružili relativno raspoložene izvedbe, premda nijedan od njih dvojice nije ni blizu optimalnom izboru za te uloge, no zato je razigranoj Melanie Griffith njezina uloga sjela savršeno. Sam De Palma, koji je naposljetku odradio i producentski dio posla, ustvrdio je da je glavni problem bio preveliki budžet i sveamerički ljubimac Tom Hanks u glavnoj ulozi, zbog čega je vladao velik strah od bilo kakvog rizika, pa su išli na humanizaciju njegova lika što se činilo logičnom, ali pokazalo se posve pogrešnom odlukom. Film je, uobičajeno pretjerano kad se o toj nagradi radi, nominiran za pet Zlatnih malina u glavnim kategorijama (najgori film, režiser, scenarij, glavna i sporedna glumica), ali nijednu nominaciju nije potvrdio.
Autor teksta: Damir Radić
color, 126'