CAST:
Philippe Noiret,
Isabelle Huppert,
Jean-Pierre Marielle

SCRIPT:
Bertrand Tavernier,
Jean Aurenche

PHOTOGRAPHY:
Pierre-William Glenn

MUSIC:
Philippe Sarde

EDITING:
Armand Psenny

SCENOGRAPHY:
Hubert de Varine,
Franckie Diago

COSTUMES:
Jacqueline Moreau

Synopsis:

Francuska Zapadna Afrika, 1938. Lucien Cordier je jedini policajac u gradiću u kojem ga nitko ne respektira, jer je nesposoban uspostaviti autoritet, ili jednostavno nema volje za to. Njegova privlačna supruga Huguette dovela je u njihov dom ljubavnika Nonooa, predstavljajući ga kao svog brata. Luciena privlači razigrana mlada nevjesta Rose, ali ne pokušava spriječiti njezina nasilnog supruga da je ne tuče nasred ulice.

Glavešina lokalne drvne industrije vrijeđa ga javno na dnevnoj bazi, a tu je i par svodnika koji otvoreno krše  zakon i uživaju ponižavati Luciena. Upravo njih dvojica prekoračuju visok prag njegove tolerancije, i on odluči krenuti u osvetničku akciju. Pri tom će se pokazati znatno lukavijim i sposobnijim nego što bilo tko iz njegove okoline očekuje…
 

Francuski filmski klasik Bertrand Tavernier (Urar iz Saint-Paula, Nedjelja na selu) adaptirao je roman Stanara 1280 američkog klasika kriminalističke proze Jima Thompsona, prebacivši radnju s američkog Juga u Francusku Zapadnu Afriku uoči izbijanja Drugog svjetskog rata. Omogućio je tako i uvođenje teme kolonijalizma, preciznije početka procesa njegova propadanja, u žanrovski okvir krimića punjenog crnim humorom. Sam Tavernier o Velikom čišćenju je rekao: „To je film o osveti, naravno, ali i o nečem drugom. O Bogu i slobodnoj volji, i ima mnogo religijskih i metafizičkih implikacija, od kojih smo neke kreirali (scenaristica) Jean Aurenche i ja, a neke su u knjizi.“

Na domaćem terenu u Francuskoj film je bio vrlo gledan, u kinima ga je vidjelo preko dva milijuna posjetitelja, a jako dobro primila ga je i kritika odnosno filmska struka en general: dobio je Nagradu Méliès Francuskog sindikata filmskih kritičara (zajedno s filmom Inkvizitor Claudea Millera), te čak deset nominacija za Césara, francusku varijantu Oscara, ali nije potvrdio nijednu. Izabran je i za francuskog kandidata za pravog, američkog Oscara te se domogao nominacije za najbolji film na stranom jeziku. Usprkos toga američki (i britanski) kritičari nisu mu bili previše skloni, pa mu je na primjer ugledni Roger Ebert predbacio da je „okrutan intelektualni vic odigran na račun svojih likova“, te da ga je „ostavio hladnim, emocionalno netaknutim i neinvolviranim“.

No jedno je sigurno – film je slojevit i intrigantan, a glumačka ekipa je sjajna, uostalom od spomenutih deset nominacija za Césara (uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij), pola njih otišlo je na (glavne i sporedne) glumce. Posebno su blistali Tavernierov omiljeni glumac Phlippe Noiret i Isabelle Huppert u glavnim ulogama.    

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 11. 05. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni Centra za kulturu Histrionski dom sat vremena prije početka.

color, 128'