Ah-ha se prisjeća kako je njegov otac, službenik u kineskoj nacionalističkoj vladi, doveo njihovu obitelj na Tajvan. Nekoliko godina kasnije otac je umro, a Ah-ha postao buntovni tinejdžer. No nakon smrti majke uozbiljio se, a pogotovo kad se zaljubio u djevojku koja je njihovu vezu uvjetovala njegovim upisom na fakultet…
 

Vrijeme za življenje, vrijeme za umiranje autobiografski je film kojim slavni sineast Hsiao-hsien Hou pripovijeda priču o vlastitom odrastanju, čak i doslovno jer voiceover koji prati filmske slike sam izgovara. Riječ je o središnjem dijelu njegove trilogije o odrastanju, koju još čine naslovi Ljeto kod djeda iz 1984. i Prašina u vjetru iz 1986. Film je snimljen u dugim kadrovima s velikom dubinskom oštrinom i odlikuje se nepatvorenim realizmom, ali i neskrivenom nostalgijom.

Gotovo svi glumci u Vremenu za življenje, vremenu za umiranje su naturščici, uključujući debitanticu Hsin Shu-fen koja će kasnije nastupiti u nizu Huovih filmova. Riječ je o do tad međunarodno najuspješnijem autorovom ostvarenju – u Berlinu je dobilo Nagradu FIPRESCI Međunarodne federacije filmskih kritičara, a u Rotterdamu nagradu za najbolji neamerički/neeuropski film.

Autor komentara: Damir Radić