CAST:
Yeong-ae Lee (bojnica Sophie E. Jean),
Byung-hun Lee (narednik Lee Soo-hyeok),
Kang-ho Song (narednik Oh Kyeong-pil),
Kim Tae-Woo (Nam Sung-shik),
Ha-kyun Shin (Jeong Woo-jin) Christoph Hofrichter (general Bruno Botta)

SCRIPT:
Chan-wook Park,
Seong-san Jeong,
Hyun-seok Kim,
Mu-yeong Lee

PHOTOGRAPHY:
Sung-Bok Kim

MUSIC:
Jun-seok Bang,
Yeong-wook Jo

EDITING:
Sang-beom Kim

Synopsis:

Dva sjevernokorejska vojnika ubijena su u demilitariziranoj zoni koja razdvaja Sjevernu i Južnu Koreju. Narednik Lee Soo-hyeok, ranjeni južnokorejski graničar, pokušava pobjeći natrag na južnokorejsku stranu. Južnokorejski vojnici spašavaju ga dok izbija pucnjava, a dva dana kasnije krhki odnos dviju Koreja ovisi o posebnoj istrazi koju provodi bojnica švicarske vojske Sophie E. Jean u ime Nadzorne komisije neutralnih naroda. Nakon što je narednik Lee Soo-hyeok priznao da je došlo do pucnjave, Sophie istražuje zašto dvije države, odnosno njihovi vojnici, imaju proturječne prikaze događaja. Soo-hyeok tvrdi da je onesviješten i otet dok je obavljao nuždu te da se, probudivši se vezan u sjevernokorejskoj karauli, potajno oslobodio i ubio dvojicu sjevernokorejskih vojnika. Treći i jedini preživjeli od sjevernokorejskih graničara, narednik Oh Kyeong-pil, ispriča Sophie da je Soo-hyeok upao u karaulu i pucao na njega i njegove sudrugove prije nego što se povukao jer je ranjeni Kyeong-pil uzvratio vatru…

Nakon svoja prva dva dugometražna filma iz devedesetih, koji su doživjeli neuspjeh kod publike, Chan-wook Park vratio se pisanju filmskih kritika, da bi 2000. zablistao trećim ostvarenjem Zajedničko sigurnosno područje. Riječ je o adaptaciji istoimena romana Sang-yeona Parka, filmu koji je po broju kino posjetitelja i zaradi nadmašio godinu ranije nastali visokobudžetni akcijski hit Shiri režisera Je-gyua Kanga, nastao po uzoru na hollywoodske blockbustere. Zajedničko sigurnosno područje već je u prvom tjednu prikazivanja samo u Seulu vidjelo pola milijuna gledatelja, da bi nakon dva tjedna njihov broj porastao na milijun, a uskoro je postao najgledaniji južnokorejski film do tada, s gotovo šest milijuna kino posjetitelja. Park maestralno barata složenom narativnom strukturom s različitim, međusobno suprotstavljenim očištima, što će postati jednim od njegovih zaštitnih znakova, kao i nesudržani prizori nasilja, istovremeno naturalistični i stilizirani. Film je izvan Južne Koreje premijerno prikazan u glavnom programu festivala u Berlinu, a sudjelovao je na još dva europska festivala A kategorije, onom u Karlovym Varyma i onom u Varšavi. Quentin Tarantino 2009. uvrstio ga je na svoju listu najboljih svjetskih filmova nastalih od 1992. godine.

color, 110'