32. kolovoza na Zemlji
Un 32 août sur terre, igrani, romantična drama, Kanada, 1998
REŽIJA: Denis Villeneuve
ULOGE:
Pascale Bussières (Simone),
Alexis Martin (Philippe),
Frédéric Desager (Stéphane)
Joanne Côté (Monica),
Serge Thériault (automobilist),
Ivan Smith (doktor u klinici)
SCENARIJ:
Denis Villeneuve
FOTOGRAFIJA:
André Turpin
GLAZBA:
Nathalie Boileau,
Robert Charlebois,
Pierre Desrochers,
Jean Leloup
MONTAŽA:
Sophie Leblond
Sadržaj:
Nakon što na autoputu doživi tešku prometnu nesreću iz koje jedva izvuče živu glavu, 26-godišnja manekenka i fotomodel Simone Prévost donese neke odluke kojima će radikalno promijeniti svoj dotadašnji život. Zaključivši da živi ispraznu svakodnevicu bez osobita smisla, o čemu je i ranije imala ozbiljnih dvojbi, Simone najprije dade otkaz na poslu, potom otkaže i zakazano putovanje u Italiju, te naposljetku krene u potragu za najboljim prijateljem Philippeom. Simone želi da joj upravo on napravi dijete, jer vjeruje da bi to njezinom životu konačno dalo konkretniji i dublji smisao. No Philippe će se za nevolju isprva ustručavati pomoći prijateljici, da bi napokon ipak pristao, ali pod uvjetom da dijete bude začeto u pustinji. Stoga on i Simone odluče napustiti Montréal i krenuti na 24-satno putovanje do Salt Lake Cityja, vjerujući da će ondje uspjeti pronaći prikladno mjesto.
Godine 1998. na festivalu u Cannesu s uspjehom prikazana u programu Izvjestan pogled, te godinu kasnije od čak sedam nominacija za prestižnu kanadsku filmsku nagradu Jutra (danas Iris), uključujući i one za najbolji film, režiju i scenarij, ovjenčana onom u kategoriji najboljeg glumca (Alexis Martin), romantična drama 32. kolovoza na Zemlji debitantsko je dugometražno ostvarenje scenarista i redatelja Denisa Villeneuvea. Kanadski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja 1999. godine, kojemu je u završnici izmakla nominacija, elegantno je režirano ostvarenje nenametljivih stilizacija i dojmljive vizualnosti, kao i vrlo raspoloženih i uvjerljivih glumačkih interpretacija. U filmu koji se u vrijeme nastanka doimao kao svojevrsna posveta francuskom novom valu danas je lako vidjeti ostvarenje autora budućih vizualno fascinantnih i tematski ponešto pretencioznih znanstvenofantastičnih djela kakva su Dolazak, Blade Runner 2049 i recentna Dina. Ako se Godardov Do posljednjeg daha može interpretirati kao priča o dvoje mladih koji se zatječu na rubu nečeg što će ih izvući iz vlastitog narcizma, nešto slično se može izvesti i s ovim filmom. Dok Philippe tako ima djevojku, ali je zapravo oduvijek volio Simone, ona ne voli njega, ali odjednom s njim želi dijete. Pritom su oboje svjesni da povratak neće biti moguć, bez obzira što se dogodilo, a njezinu osobnost je k tome nešto teže definirati, jer bi mogla biti i tek razmažena manekenka kakvom se isprva čini, ali i mnogo kompleksnija i zanimljivija osoba. Simone sjajno interpretira Pascale Bussières, znana po odličnoj roli u vrlo uspjeloj romantičnoj drami When Night Is Falling Patricije Rozeme, a Philippea Alexis Martin, koji je najbolje uloge ostvario u filmovima Matroni i ja Jeana-Philippea Duvala i Banket Sébastiena Rosea.
boja, 88'