ULOGE:
Franco Citti (Accattone),
Franca Pasut (Stella),
Silvana Corsini (Maddalena),
Paola Guidi (Ascenza),
Adriana Asti (Amore)

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini

FOTOGRAFIJA:
Tonino Delli Colli

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

Rim početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Iako nikad u životu nije radio neki konkretan posao, mladi Vittorio Cattaldi zvan Accattone svejedno dobro živi kao svodnik privlačne prostitutke Maddalene. Nakon što je napustio bivšu suprugu i sina, Accattone se smjestio u raskošnom stanu, a većinu vremena provodi s prijateljima koji su također svodnici, te s kojima se zabavlja uz kartanje i duge razgovore. No nakon što jedne noći pripadnici suparničke bande pretuku Maddalenu, te nakon što ona to prijavi policiji, Accattone će odjednom ostati bez primanja i zbog toga podleći panici. Kad se pokuša vratiti svojoj bivšoj supruzi, ona će ga otjerati, a onda će zbog jednog tanjura špageta pasti na vrlo niske grane. Ipak, tada će upoznati plavokosu Stellu, privlačnu djevojku koja će ga iznenaditi svojom naivnošću i nježnošću. On će Stelli najprije pokloniti cipele i ogrlicu, a kad se ona zaljubi u njega, Accattone će odustati od plana da i djevojku angažira kao prostitutku, jer će shvatiti da se i on zaljubio u nju.

Godine 1962. ovjenčana Glavnom nagradom na prestižnom festivalu u Karlovym Varyma, koju je podijelila s filmom Okus meda (A Taste of Honey) Tonyja Richardsona, drama scenarista i redatelja Piera Paola Pasolinija, za naslovnu ulogu u kojoj je Franco Citti (ujedno i suradnik na scenariju) godinu kasnije nominiran za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg inozemnog glumca, debitantsko je ostvarenje autora koji se u njemu oslanja na neorealističku poetiku. U storiji o egoističnom svodniku koji se zaljubi i zbog ljubavi postaje mučenik, Pasolini briše granicu između sakralnog i profanog te u fokus stavlja život potproletarijata. Nije stoga čudno što je film u vrijeme premijere predstavljao priličan skandal, da bi naknadno ipak stekao veliki ugled. Riječ je o ostvarenju u kojem je Pasolini predstavio neka od temeljnih obilježja svog autorskog rukopisa, poput angažmana neprofesionalnih glumaca koji potječu iz kraja u kojem se odigrava filmska priča, te stavljanja naglaska na siromašne pojedince kao protagoniste. Iako su mnogi bili iznenađeni Pasolinijevim prelaskom s književnosti na film, on se i kao filmski autor nastavio baviti makroima, prostitutkama i lopovima, odnosno profilima likova koji su zastupljeni i u njegovim romanima. Premda nije posrijedi ostvarenje bez nedostataka, jer se autor u prikazu siromaštva najvećim dijelom zadržava na površini, dok se u želji za dodavanjem emotivne i duhovne težine prizorima ponekad pretjerano oslanja na glazbu Johanna Sebastiana Bacha, on pohvalno ne sentimentalizira likove i njihove situacije.

c/b, 117'