ULOGE:
Ellen Burstyn (Alice Hyatt),
Alfred Lutter III (Tommy),
Billy Green Bush (Donald),
Lelia Goldoni (Bea),
Kris Kristofferson (David),
Harvey Keitel (Ben),
Jodie Foster (Audrey)

SCENARIJ:
Robert Getchell

FOTOGRAFIJA:
Kent L. Wakeford

MONTAŽA:
Marcia Lucas

Sadržaj:

Nakon što joj iznenada premine suprug, emotivna Alice Hyatt zbog neimaštine odluči s 11-godišnjim sinom Tommyjem iz New Yorka se preseliti u rodni Monterey u Kaliforniji, gdje vjeruje da bi mogla ostvariti pjevačku karijeru. Silom prilika tijekom putovanja zaustavit će se u Phoenixu u Arizoni, gdje će Alice postati pjevačica u jednom baru te započeti vezu s Benom. Kad se pokaže da je on oženjen i da je nasilnik, Alice i Tommy će se skrasiti u Tucsonu, gdje će ona kako vjeruje privremeno odustati od pjevačke karijere i zaposliti se kao konobarica. Ubrzo će upoznati razvedenog rančera Davida za kojeg će pomisliti da je pravi muškarac za nju.
 

Godine 1975. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, iste godine od tri nominacije za Oscara ovjenčana onim za najbolju glavnu žensku ulogu Ellen Burstyn te sljedeće godine od sedam nominacija za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA nagrađena najvažnijima za najbolji film, scenarij te glavnu i sporednu glumicu (Diane Ladd), izvrsna romantična egzistencijalna drama Alice više ne stanuje ovdje četvrti je dugometražni igrani film Martina Scorseseja. Čelnik tvrtke Warner Bros. John Calley isprva je režiju filma ponudio samoj glumici Ellen Burstyn, a nakon što je ona zbog nedostatka samopouzdanja i iskustva odustala, režija je na prijedlog Francisa Forda Coppole povjerena Scorseseju. On je, pak, angažman u svom prvom projektu realiziranom za veliki studio prihvatio jer se želio dokazati i kao redatelj ženskih priča s intrigantnim ženskim ulogama.

Rezultat je dojmljiva varijacija žanrovskih konvencija filma ceste i melodrame koju nose suptilno i s osloncem na klasični Hollywood profilirani slojeviti karakteri, izvrsni glumački nastupi, životni dijalozi u odlično režiranim dijaloškim scenama te promišljeni pokreti kamere koji dodatno opisuju stanja likova i njihove mijene te sugeriraju skore nevolje i drame. Warnerov čelnik John Calley svakako je želio da nakon uspjeha Egzorcista Burstyn nastavi suradnju sa studijem koji je distribuirao Friedkinov film, no ona je bila nezadovoljna ponuđenim joj scenarijima, jer nije željela opet tumačiti već stereotipne likove žena žrtvi, prostitutki, supruga junaka koje su pune razumijevanja ili neki sličan prema njezinu mišljenju seksualni objekt.

Takve ženske likove smatrala je neistinitima u odnosu prema stvarnom stanju u tadašnjem američkom društvu, te je uloga Alice bila upravo onakva kakvu je priželjkivala. Jedno vrijeme figurirala je i kao izvršna producentica projekta, sve dok za redatelja nije odabran Scorsese, koji je pak angažman prihvatio jer je želio razbiti dotad uvriježenu predrasudu da je dobar samo u režiranju muškaraca u glavnim ulogama. Osim Jodie Foster, koja će probojnu filmsku ulogu ostvariti upravo u Scorsesejevu Taksistu, dok ovdje tumači epizodni lik Audrey, u filmu se pojavljuje i kasnije slavna oskarovka Laura Dern, kći Diane Ladd koju se može vidjeti u pretposljednjoj sceni filma, dok jede sladoled u zalogajnici.

boja, 112'