ULOGE:
Glasovi: David Thewlis,
Jennifer Jason Leigh,
Tom Noonan

SCENARIJ:
Charlie Kaufman

FOTOGRAFIJA:
Joe Passarelli

GLAZBA:
Carter Burwell

MONTAŽA:
Garret Elkins

Sadržaj:

INFO: Nažalost, moramo otkazati projekciju ovog filma kojem smo se radovali u sklopu retrospektive Charlieja Kaufmana. Došlo je do nepredviđenih poteškoća, ali nadamo se da ćemo nekom prilikom iduće godine ipak biti u prilici realizirati projekciju. 

Godine 2005. usamljeni sredovječni stručnjak za korisničku podršku i motivacijski govornik Michael Stone, inače Englez, putuje u Cincinnati u američkoj saveznoj državi Ohio kako bi promovirao svoju najnoviju knjigu na konvenciji u hotelu. Michael se osjeća otuđen od svih, uključujući suprugu i sina. Vježba svoj govor u hotelskoj sobi, ali ga proganja sjećanje na ljutito pismo stare ljubavi, Belle, koju je naglo napustio prije mnogo godina bez objašnjenja. Dogovara da se nađe s njom u hotelskom baru; još uvijek uzrujana, ona je ogorčena njegovim pozivom u hotelsku sobu i izleti van. Nakon kupovine u sex-shopu Michael se vraća u hotel i odlazi pod tuš, te začuje unikatan ženski glas. Izjuri iz sobe da pronađe vlasnicu tog glasa - Lisu, nesigurnu mladu ženu koja je došla na konvenciju s prijateljicom Emily. Zanesen Lisom, Michael poziva obje žene na piće u bar, a nakon toga iznenađenu Lisu pozove u svoju sobu…

Tokom prvog desetljeća svog filmskog stvaralaštva Charlie Kaufman prometnuo se u jednog od najistaknutijih američkih i svjetskih autora, iznimno cijenjenog zbog originalnosti svojih storija i njihovih inventivnih stilizacija. Kruna tog njegovog prvog desetljeća bilo je ostvarenje Sinegdoha, New York, ne zato što je to najbolji film koji je autorski utemeljio, nego zato što se prvi put odvažio i režirati vlastiti scenarij. Iza tog svojevrsnog vrhunca uslijedilo je vrijeme dugog opuštanja, razdoblje od sedam godina bez ijednog autorskog kino projekta (jedino ostvarenje koje je potpisao u tom periodu jest televizijski film Kako i zašto iz 2014.). Kao svoje povratničko djelo osmislio je, kao novi izazov s kakvim se dotad nije suočio, dugometražni animirani film za odrasle, nazvan Anomalisa. Utemeljio ga je na vlastitoj audio-drami iz 2005., a s obzirom na nedostatak iskustva s animacijom, kao koredatelja angažirao je animatora Dukea Johnsona, od sebe mlađeg dvadesetak godina, što se pokazalo punim pogotkom. Na festivalu u Veneciji film je dobio Veliku specijalnu nagradu žirija, a američki i svjetski kritičari bili su oduševljeni – njihov doživljaj može se sažeti u jednoj rečenici: „Anomalisa označava još jedan briljantni i posve distinktivni vrhunac u filmografiji Charlieja Kaufmana, te žestoko provokativnu poslasticu za fanove introspektivnog kina“. Doista, riječ je o izuzetnom ostvarenju, realiziranom tehnikom stop-animacije, koje na iznimno svjež način propituje sablasnu otuđenost ljudske egzistencije i ispod slojeva mizantropije otkriva toplu humanost, a pamti se i po izvanredno realističnoj sceni seksa kakva se nije očekivala u jednom animiranom ostvarenju (Anomalisa je prvi dugometražni animirani film s cenzorskom oznakom R). Osim prestižne nagrade u Veneciji, Kaufmanov animirani debi nominiran je za Oscara i Zlatni globus za najbolji cjelovečernji animirani film, a u anketi prominentnog časopisa Village Voice zauzeo je šesto mjesto na listi filmova godine.

boja, 90'