ULOGE:
Jason Robards (Cable Hogue),
Stella Stevens (Hildy),
David Warner (Velečasni Joshua Douglas Sloan),
Strother Martin (Bowen),
Slim Pickens (Ben Fairchild),
L.Q. Jones (Taggart)

SCENARIJ:
John Crawford,
Edmund Penney

FOTOGRAFIJA:
Lucien Ballard

GLAZBA:
Jerry Goldsmith

MONTAŽA:
Lou Lombardo,
Frank Santillo

Sadržaj:

Američki zapad na prijelazu 19. i 20. stoljeća. Prevaren od dvojice partnera, Cable Hogue ostao je sam, razoružan i bez kapi vode u pustinji. Jedino što mu preostaje, izloženom na milost i nemilost prirodnim elementima, jest razgovor sa Svevišnjim. Ipak, nekoliko dana kasnije nabasa na blatnu jamu ispod koje otkrije izvor vode i spasi se. I ne samo to, nego i shvati da je izvor koji je otkrio jedini na redovnoj ruti poštanske kočije između dva udaljena gradića, stoga se upravo tu odluči nastaniti i podići postaju. Prva mu je mušterija velečasni Joshua Duncan Sloane, putujući propovjednik svoje vlastite crkve, koji sumnja u legitimitet Cableova vlasništva nad izvorom pa Cable pohita u grad da se i službeno upiše kao vlasnik. Tamo uspije uvjeriti vlasnika banke da uloži u njegovu poslovnu ideju, te upozna mladu i privlačnu seksualnu djelatnicu Hildy. Po povratku na izvor, započne radove na postaji s Joshuom. U trenucima predaha, dvojica prijatelja razmatraju prirodu ljubavi i prolaznosti ere kojoj pripadaju. Uskoro im se na postaji pridruži Hildy, čiju djelatnost stanovnici moderniziranog grada više ne mogu tolerirati…

Snimljena odmah nakon velikog uspjeha Divlje horde, Balada o Cableu Hogueu odnosi se spram nje kao u zrcalu – smještena u isti period smiraja i kraja ere 'starog (divljeg) zapada' i isti prostor krajnje (jugo)zapadne granice, ona gotovo u potpunosti odbacuje nasilnost prethodnog filma tek rubno pripadajući žanru vesterna, a više komediji i romansi. Peckinpah iznova u središte stavlja motive (muškog) prijateljstva i prolaznosti, no ovaj put scenarij, čiji su potpisnici bili glumci John Crawford i Edmund Penney (to im je jedini scenaristički angažman), na raspolaganje mu je dao i bitan ženski lik koji je sjajno utjelovila Stella Stevens (Zakašnjeli bluz, Luckasti profesor, Kino za groš), omogućivši režiseru više prostora za ostvarivanje njegovih erotskih interesa. Film je sniman na lokacijama u Arizoni i Nevadi u vrlo nepovoljnim vremenskim prilikama koje su prouzročile velike stanke u produkciji i poveće neplanirane troškove - od kojih je manji dio otpadao na račune plaćene lokalnim barovima u koje je Peckinpah redovno vodio ekipu u periodima kad nije bilo moguće snimati - što je dovelo do toga da kompanija Warner Brothers s kojom je do tad radio nije više željela surađivati s njim. U vrijeme premijernog prikazivanja kritičarski podosta ignorirana, Balada o Cableu Hogueu kasnije je revalorizirana kao vrijedan autorov rad u kojem je otkrio svoju nježniju i topliju stranu, pri čemu je posebno isticana i odlična naslovna uloga Jasona Robardsa; sam Peckinapah izjavio je da mu je to omiljeni film. Spomenimo i da je kultni kantautor John Cale, izvorni član legendarne alter-rock skupine The Velvet Underground, 1975. na svom albumu Helen of Troy objavio pjesmu Cable Hogue, dok je također istaknuti bend Calexico na albumu Hot Rail iz 2000. objavio pjesmu istog naslova kao i film, The Ballad of Cable Hogue.

boja, 121'