ULOGE:
Richard Widmark (Ray Biddle),
Linda Darnell (Edie Johnson),
Stephen McNally (dr. Dan Wharton),
Sidney Poitier (dr. Luther Brooks),
Mildred Joanne Smith (Cora Brooks)

SCENARIJ:
Joseph L. Mankiewicz,
Lesser Samuels

FOTOGRAFIJA:
Milton R. Krasner

GLAZBA:
Alfred Newman

MONTAŽA:
Barbara McLean

Sadržaj:

Doktor Luther Brooks prvi je crnački liječnik u gradskoj bolnici. Usprkos uvjeravanjima svog mentora, dr. Whartona, Luther ponekad sumnja u vlastite liječničke vještine. Upravo je on dežuran u zatvorskom odjelu bolnice kad policija tamo dopremi braću pljačkaše Johnnyja i Raya Biddlea, obojicu ranjene u nogu. Luther posumnja da Johnny nije samo ranjen nego i da ima ozbiljnu neurološku bolest, na što ga upućuju pacijentovi simptomi – dezorijentiranost i proširene zjenice. Stoga odluči napraviti punkciju Johnnyjeve kralježnice, na što Ray, koji je od početka bio nezadovoljan time da ih liječi crnački liječnik, pobjesni i počne ga zasipati rasističkim uvredama. Tokom pretrage Johnny umre, a Ray smatra da ga je Luther ubio i prijeti mu osvetom…

Nakon što je dobio Oscare za najbolju režiju i scenarij za Pismo trima ženama iz 1949., a prije nego što je nešto kasnije iste, 1950. godine režirao svoj najslavniji film Sve o Evi, Joseph L. Mankiewicz polučio je još jedno bitno ostvarenje svog opusa, antirasistički apel Bez izlaza. Nastao prema originalnoj priči Lessera Samuelsa i scenariju koji su zajedno napisali Samuels i Mankiewicz, što im donijelo nominaciju za Oscara, film ekspresivnim vizualnim stilom i intenzivnim glumačkim izvedbama tematizira goruću društvenu temu onog, a nažalost i ovog vremena u Sjedinjenim Američkim Državama. Bitan je i kao dugometražni igrani debi jedne od najvećih crnačkih zvijezda u povijesti kinematografije, Sidneyja Poitiera (Bijeg u lancima, U vrelini noći, Pogodi tko dolazi na večeru), kojeg je Mankiewicz izabrao iz užeg kruga kandidata, ne znajući da mu je mladi glumac slagao svoju pravu dob – iako je imao samo 22 godine, rekao je da mu je 27. Njegovoj šest godina starijoj partnerici Mildred Joanne Smith, 1940-ih hvaljenoj kazališnoj glumici na Broadwayu, uloga supruge dr. Brooksa bio je jedini filmski nastup. Iako je njezina izvedba bila hvaljena (ona i Poitier kao par osvajali su i svojom fizičkom ljepotom), daljnje glumačke ponude isprva nije dobivala, a onda je 1952. teško stradala u avionskoj nesreći, a nakon oporavka odlučila se posvetiti pjevačkoj karijeri, s kojom je ostvarila umjeren uspjeh. U snažnoj glumačkoj postavi posebno se istaknuo Richard Widmark, u to vrijeme zvijezda u nadiranju, izvanredno uvjerljivo interpretirajući bigotnog bjelačkog rasista. Kako su on i Poitier bili prijatelji, Widmark se osjećao vrlo nelagodno u rasističkim scenama te se nakon svake takve snimljene prijatelju ispričavao. Rani primjerak eksplicitnog i snažnog antirasističkog filmskog angažmana, Bez izlaza je nezaobilazno štivo za društveno osviještene filmofile.

c/b, 106'