ULOGE:
Nanni Moretti (Michele Apicella),
Laura Morante (Bianca),
Roberto Vezzosi (policijski inspektor),
Remo Remotti (Siro Siri),
Claudio Bigagli (Ignazio)

SCENARIJ:
Nanni Moretti,
Sandro Petraglia

FOTOGRAFIJA:
Luciano Tovoli

GLAZBA:
Franco Piersanti

MONTAŽA:
Mirco Garrone

Sadržaj:

Rimljanin Michele Apicella seli se u novi stan i započinje novi posao profesora matematike u eksperimentalnoj srednjoj školi Marilyn Monroe, u kojoj većinu osoblja čine ekscentrici slični njemu. Michele je osamljenik koji se vrlo brižno odnosi prema svom poslu, te koji će se početi opsesivno baviti životom svojih novih susjeda. Nakon što se sprijatelji s mladim parom, mladićem Massimilianom i njegovom djevojkom Aurorom, Michele će postati duboko uznemiren kad djevojku ugleda s drugim mladićem. A kad Aurora ubrzo bude pronađena mrtva, policijski inspektor će pretpostaviti da Michele možda zna i više od onoga što želi otkriti, te će ga staviti pod nadzor. U međuvremenu, u školu će stići nova učiteljica, privlačna Bianca koja će se smjesta svidjeti Micheleu, kao i on njoj. Njihovoj se vezi neće ispriječiti to što Bianca živi s drugim muškarcem, jer će ga ona ubrzo napustiti te se preseliti k Micheleu. No za nevolju, Michele će se pobojati da njegov skladan odnos s Biancom neće potrajati, te da će se uskoro raspasti. A sve će se dodatno zakomplicirati kad nedugo potom budu ubijeni mladi Ignazio i njegova djevojka Maria, još jedan par o čijem je odnosu Michele brinuo, te kad Michele bude uhićen.

Crnohumorna drama Bianca suscenarista, redatelja i autora priče Nannija Morettija godine 1984. je nominirana za prestižnu talijansku filmsku nagradu David di Donatello u kategorijama najbolje glumice (izvrsna Laura Morante iz Tragedije smiješnog čovjeka Bernarda Bertoluccija i Morettijeve Sinove sobe), glumca (sam Moretti) i scenarija, koji s Morettijem supotpisuje Sandro Petraglia (Misa je gotova). Četvrti od pet autorovih satirično intoniranih i politiziranih djela s Micheleom Apicellom kao stalnim protagonistom kojeg tumači on sam dinamičan je i sigurno režiran film, još jedno prepoznatljivo ostvarenje filmaša u čijim je djelima jasno prisutna njegova osobnost. Štoviše, ta su djela često presudno obilježena njegovim motrištima i stavovima i zbog toga nedjeljiva od njega samog, pa time i opterećena određenim značenjskim ili barem konotativnim razinama, zbog čega bi se Morettija u određenoj mjeri moglo nazvati talijanskim Woodyjem Allenom. Verbalni humor i generalna tendencija ka zabavljanju gledatelja povezuju oba autora, no baš kao što Allenova neurotična glumačka pojava ponekad opterećuje redateljeve filmove te kod gledatelja može izazvati zazor, i Morettijevi se angažman i politiziranost gdjekad ispostavljaju kao dijelom otegotni čimbenici u recepciji njegovih djela. U filmu Bianca nije takav slučaj, već je posrijedi šarmantno i duhovito djelo u kojem odjekuje pjesma Il cielo in una stanza Gina Paolija, u kojem školskog psihologa tumači redateljev otac Luigi Moretti te u kojem su tradicionalni školski portreti talijanskog predsjednika na zidovima škole Marilyn Monroe zamijenjeni portretima nekad glasovitog talijanskog nogometnog golmana Dina Zoffa.

boja, 96'