ULOGE:
Matti Pellonpää (Rodolfo),
André Wilms (Marcel),
Kari Väänänen (Schaunard),
Evelyne Didi (Mimi),
Christine Murillo (Musette)

SCENARIJ:
Aki Kaurismäki (prema romanu Scenes de la vie de boheme Henria Murgera)

FOTOGRAFIJA:
Timo Salminen

MONTAŽA:
Veikko Aaltonen

Sadržaj:

Trojica umjetnika slučajno se susreću i upoznaju u Parizu. Najmlađi među njima je postmodernističkim eksperimentiranjima sklon irski skladatelj Schaunard, najstariji Marcel je pjesnik i dramatičar bez angažmana, a Rodolfo je slikar, podrijetlom Albanac koji u Francuskoj boravi bez vize. Svu trojicu muče slične brige o tome kako preživjeti bez novca, a utjehu u njihovim boemskim životima predstavlja činjenica da rade ono što vole. No oni su ljudi koji ne dozvoljavaju da ih svakodnevne nevolje slome, već nastoje stoički prolaziti kroz niz teških i tragikomičnih situacija. Kad se tako zaljubi u konobaricu Mimi, Rodolfo će joj baš na dan svoje deportacije predložiti započinjanje zajedničkog života. Kad se šest mjeseci kasnije vrati u Pariz, Mimi će zbog veze s njim napustiti dečka kojeg je u međuvremenu upoznala, da bi se ona i Rodolfo ubrzo ozbiljno sukobili zbog neimaštine te se rastali. Dok na blagdan Svih svetih trojica prijatelja budu dijelila svoj skromni obrok, iznenadit će ih dolazak bolesne Mimi. No mogu li prijatelji pomoći u njezinu ozdravljenju i može li se njezina ljubav s Rodolfom ponovo rasplamsati?

Godine 1992. na berlinskom festivalu ovjenčana nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, iste godine od četiri nominacije za Europsku filmsku nagradu ovjenčana onima u kategorijama najboljeg europskog glavnog (prerano preminuli Matti Pellonpää iz Sjenki u raju i Jarmuscheve Noći na zemlji) i sporednog glumca godine (André Wilms iz Juhe i Chabrolova filma Pakao), te sljedeće godine ovjenčana najprestižnijom finskom filmskom nagradom Jussi za najbolju režiju, crnohumorna egzistencijalna romantična drama scenarista i redatelja Akija Kaurismäkija izuzetno je uspjela ponešto slobodnija adaptacija romana Prizori iz života boema francuskog romanopisca i pjesnika Henrija Murgera. Riječ je o još jednoj interpretaciji Murgerova romana, koji je prvi put ekraniziran 1926. godine u režiji Kinga Vidora pod naslovom La Bohème te s Lillian Gish i Johnom Gilbertom u glavnim ulogama, dok je najpoznatiju obradu dobio u glasovitoj operi La bohème Giacoma Puccinija. Posrijedi je i još jedna Kaurismäkijeva očekivano pomaknuta i snažnim autorskim pečatom obilježena adaptacija klasične proze, ostvarenje u kojem autor vrlo vješto gradi priču o prijateljstvu, ljubavi i slobodi kao temeljnim ljudskim vrijednostima, da bi na koncu uslijedile melodrama i tragedija. No kako to kod darovitog Finca u pravilu biva, naposljetku ipak pobjeđuju ljubav, humanost, empatičnost i žrtvovanje za druge, a cjelina funkcionira kao izrazito emotivan, sjetan i u detaljima efektno parodičan ekspresionistički prikaz suvremene Finske koju napučuju antijunaci, k tome i stranci poput trojice protagonista.

c/b, 103'