ULOGE:
Melvil Poupaud (Alexandre Guérin),
Denis Ménochet (François Debord),
Swann Arlaud (Emmanuel Thomassin),
Éric Caravaca (Gilles Perret),
François Marthouret (kardinal Barbarin),
Bernard Verley (Bernard Preynat)

SCENARIJ:
François Ozon

FOTOGRAFIJA:
Manuel Dacosse

GLAZBA:
Evgueni Galperine,
Sacha Galperine

MONTAŽA:
Laure Gardette

Sadržaj:

Alexandre Guérin bankar je srednjih godina koji sa suprugom Marie i petoro djece živi u Lyonu. On je i predani katolik kojeg još uvijek progoni trauma seksualnog zlostavljanja koje je doživio kao dječak, dok je kao izviđač boravio u katoličkom izviđačkom kampu Svetog Luke. Stoga se Alexandre izuzetno neugodno iznenadi kad spletom okolnosti otkrije da svećenik koji ga je zlostavljao, a riječ je o Bernardu Preynatu, još uvijek radi s mladima. To saznanje će u njemu probuditi dugo potiskivana traumatična sjećanja, da bi unatoč zbunjenosti i nesigurnosti naposljetku ipak smogao hrabrosti te odlučio poduzeti nešto konkretno u cilju razotkrivanja oca Preynata. No svećenik uživa priličan ugled u sredini u kojoj djeluje, pa Alexandre najprije stupi u kontakt s kardinalom Barbarinom, koji ga sasluša te potom suoči s Preynatom. A kad ovaj odbije povući se iz službe, Alexandre će potražiti druge Preynatove žrtve, te tako upoznati najprije Françoisa Deborda, koji se zbog Preynatova zlostavljanja posve otuđio od vjere i postao ateist, a potom i psihički i seksualno ozbiljno traumatiziranog Emmanuela Thomassina.

Godine 2019. na Berlinaleu ovjenčana Srebrnim medvjedom te godinu kasnije nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César u osam kategorija, uključujući one za najbolji film, režiju i izvorni scenarij, tematski izuzetno intrigantna dokudrama scenarista i redatelja Françoisa Ozona (Osam žena, Bazen, Nova prijateljica, Frantz) temeljena je na istinitim događajima koji su se odigrali 2014. godine. Tada je Alexandre Guérin, jedna od žrtava omiljenog vjeroučitelja Bernarda Preynata, odlučio aktivno se posvetiti raskrinkavanju svećenika koji ga je u djetinjstvu tri godine seksualno zlostavljao, a koji je desetljećima kasnije još uvijek radio s djecom. No budući da je zlostavljanju bio izložen u 80-im godinama prošlog stoljeća, njegov je slučaj dospio u zastaru, a Ozonov film naslov i duguje upravo tom motivu, odnosno riječima kardinala Barbarina koji je tijekom jedne konferencije za novinare izjavio ´hvala Bogu da su optužbe za seksualno zlostavljanje otišle u zastaru´. Ozonovo ostvarenje sigurno je režirano i sugestivno, naglašeno je moralistički intonirano te se bavi i crkvenim grijesima, osobito onima propusta i nečinjenja, psihička stanja trojice središnjih likova su učinkovito predočena i dovoljno slojevita, a glumačke interpretacije Melvila Poupauda (Ozonovo Vrijeme za polazak, U svakom slučaju, Laurence Xaviera Dolana), Denisa Ménocheta (Ozonov U kući, Julien u sredini Xaviera Legranda) i Swanna Arlauda (One Malgorzate Szumowske, Pustolovine Adèle Blanc-Sec) vrlo raspoložene. Najveći nedostatak drame leži u njezinoj oznaci ´doku´, jer se ponajviše iscrpljuje u faktografskom bilježenju i prepričavanju zbivanja. U sporednim rolama nastupaju Bernard Verley (Buñuelov Mliječni put, Rohmerova Ljubav poslijepodne), François Marthouret (Rohmerov Engleskinja i vojvoda) te glumica, scenaristica i redateljica Josiane Balasko (Bivša žena mog života, Prijatelji zauvijek).

boja, 137'