ULOGE:
Danny Glover,
Adolph Caesar,
Margaret Avery,
Rae Dawn Chong,
Whoopi Goldberg

SCENARIJ:
Menno Meyjes

FOTOGRAFIJA:
Allen Daviau

GLAZBA:
Quincy Jones

MONTAŽA:
Michael Kahn

Sadržaj:

Georgia, američki Jug, početkom 20. stoljeća. Celie je crnačka tinejdžerica koja je rodila dvoje djece začetih s vlastitim ocem zlostavljačem. Djeca su joj oduzeta, a ona se udala za mnogo starijeg Alberta zvanog Mister koji ju također zlostavlja, dok ju njegova djeca nimalo ne poštuju. Celieina voljena mlađa sestra Nettie dolazi k njoj, bježeći od oca koji je i nju zlostavljao. Sestre obećaju jedna drugoj da će si pisati ako budu rastavljene. To se uskoro i dogodi, jer Mister je pokušao silovati Nettie, a kad se ona oduprla, izbacio ju je iz svoje kuće.

Godinama kasnije Celie je smekšana od zlostavljanja, a kad Misterov sin Harpo oženi Sofiju, ženu snažnog karaktera, ostaje šokirana time što Sofija vodi glavnu riječ u njihovom domaćinstvu. Stoga savjetuje Harpu da tuče Sofiju, što ovaj i pokuša, ali omane. Sofia se konfrontira sa Celie i kaže joj da će ubiti Harpa ako je ponovo pokuša napasti, i savjetuje Celie da isto učini s Misterom. Budući da se Harpo ne mijenja, Sofia ga napušta odvodeći djecu. Nakon toga Mister i Harpo u kuću dovode bolesnu Shug Avery, zabavljačicu i dugogodišnju Misterovu ljubavnicu. Celie je njeguje do ozdravljenja te se između njih dvije javlja snažna emocionalna povezanost…
 

Nakon niza ljetnih hitova koji su u znatnoj mjeri računali na mladu publiku, 1985. Steven Spielberg polučio je svoj kreativno vjerojatno najambiciozniji film do tad, adaptaciju Pulitzerom nagrađenog romana Boja purpura Alice Walker. Riječ je bila o epskoj strukturi u kojoj se prati niz likova kroz dugi vremenski period, s likom Celie u središtu koja se tokom godina preobražava – od krotke višestruko zlostavljane djevojke do žene odlučne izboriti se za sebe. Walker je isprva bila protiv prodaje filmskih prava za svoj roman Hollywoodu, s obzirom na njegov poražavajući tretman Afroamerikanaca i žena, ali prijatelji su je uvjerili da jedino unutar sistema može promovirati stvari za koje se zalaže i bori. Produkcije filma prihvatio se muzički mogul Quincy Jones, koji je do tad imao veze s filmovima samo kao skladatelj (skladat će glazbu i za Boju purpura), te je režiju ponudio Spielbergu. Potonji se isprva kolebao smatrajući da nema dovoljno znanja o američkom 'dubokom Jugu', ali naposljetku je prihvatio ponudu.

Bio je sukladan s Alice Walker da glumačka ekipa bude lišena zvijezda pa su u glavnim rolama Whoopi Goldberg, koja je je do  tad imala samo jednu filmsku ulogu u nezavisnoj alternativnoj produkciji, ali imala je stanovitu vidljivost zbog one-woman showa koji je izvodila na Broadwayu, te Danny Glover koji će zvijezdom postati tek koju godinu kasnije serijalom Smrtonosno oružje s Melom Gibsonom kao partnerom. Boja purpura nije lansirala samo Whoopi Goldberg nego i debitanticu Oprah Winfrey u ulozi Sofije, koja će godinu kasnije pokrenuti svoj slavni televizijski šou i tijekom godina postati jedno od najvećih i najutjecajnijih imena u povijesti američke televizije i šou biznisa uopće. I Goldberg i Winfrey nominirane su za Oscara, a film je ukupno imao čak 11 nominacija, ali nije potvrdio nijednu (pamti se i kao film s najviše nominacija među kojima nije bila i ona za najbolju režiju).

Pobornici Spielbergova ostvarenja hvalili su odličan dizajn, osobito koloristički impresivnu, za Oscara nominiranu fotografiju Allena Daviaua (E. T., Carstvo sunca, Bugsy), kao i emocionalni naboj, dok su oni neskloni mu prigovarali pretjeranu sentimentalnost, stereotipan prikaz afroameričkih muškaraca (redom nasilnici) i svođenje strastvene lezbijske komponente romana na jedan jedini blagi filmski poljubac.

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 18. 06. u 20:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

boja, 154'