ULOGE:
Warren Beatty (Clyde Barrow),
Faye Dunaway (Bonnie Parker),
Michael J. Pollard (C.W. Moss),
Gene Hackman (Buck Barrow)

SCENARIJ:
David Newman,
Robert Benton

FOTOGRAFIJA:
Burnett Guffey

GLAZBA:
Charles Strouse

MONTAŽA:
Dede Allen

SCENOGRAFIJA:
Raymond Paul

KOSTIMI:
Theadora Van Runkle

Sadržaj:

SAD tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme velike gospodarske krize. Dok mlada Bonnie Parker radi kao konobarica, dosađujući se na tom poslu, naočiti Clyde Barrow je sitni kriminalac koji je upravo oslobođen iz zatvora. Kad Clyde pokuša ukrasti automobil Bonnieine majke, dvoje mladih će se upoznati, a Clyde će Bonnie zaintrigirati u toj mjeri da će mu se ona pridružiti u uzbudljivom životu ispunjenom kriminalom.

Njihove isprva sitne krađe postupno će prerasti u pljačke banaka, osobito nakon što im se pridruže najprije C. W. Moss, a potom i Clydeov stariji brat Buck i njegova supruga Blanche. No prelazak na pljačke banaka dovest će do znatno većih posljedica, te će se svi ubrzo naći u bijegu od policije predvođene odlučnim teksaškim rendžerom Frankom Hamerom. Istodobno, Bonnie i Clydea će medijski odjek pothvata koje izvode učiniti slavnima.
 

Godine 1968. od deset nominacija za Oscara ovjenčana onima za najbolju žensku sporednu ulogu (Estelle Parsons) i najuspjeliju fotografiju Burnetta Guffeyja (Na osamljenom mjestu, Odavde do vječnosti), te iste godine nominirana za sedam Zlatnih globusa, biografska krimi-drama za ulogu u kojoj je Faye Dunaway ovjenčana najprestižnijom britanskom filmskom nagradom BAFTA kao najbolja nova glavna glumica, prvi je film Novog Hollywooda, ostvarenje koje je srušilo tadašnje tabue te koje je i zbog toga steklo iznimnu popularnost među mlađim gledateljima. Djelo koje se u velikoj mjeri drži stvarnih činjenica o zločinačkom paru Bonnie i Clyde, koje je u razgovoru za Playboy 1968. opisao jedan od preživjelih članova njihove bande, predstavlja osuvremenjenu, romantikom i humorom prožetu inačicu gangsterskih filmova iz 30-ih godina prošlog stoljeća.

U svom radu, u kojem je neke nasilne scene tendenciozno realizirao inicijalno u humornom tonu koji ustupa mjesto žestokom i krvavom nasilju, redatelj Arthur Penn se dijelom nadahnuo francuskim Novim valom, osobito u brzim prijelazima i nemirnoj montaži, što je naročito primjetno u završnoj sekvenci. To nimalo ne čudi, jer je projekt prvotno ponuđen glasovitom novovalovcu Françoisu Truffautu, koji je neko vrijeme i radio na scenariju, da bi naposljetku odbio angažman.

Jedan od prvih filmova u kojem su korištene „žabice”, mali eksplozivni naboji s crvenom tekućinom u odjeći glumaca, čime su simulirani pogoci mecima, te u kojem je u cameo roli jednog od talaca debitirao Gene Wilder, odlikuje se naglašeno epizodnom dramskom strukturom, dinamičnom montažom, ekspresivnom vizualnošću, izraženom važnošću glazbe i pjesama, za ono vrijeme inventivnim erotskim naznakama, promišljenim umetanjem intrigantnih psihoanalitičkih motiva, zanimljivim socijalno-kritičkim detaljima, izvrsnim interpretacijama čitave glumačke postave predvođene kasnijim redateljskim oskarovcem Warrenom Beattyjem i također oskarovkom Faye Dunaway te maestralnim prepletanjem gangsterskog filma, melodrame s komičnim elementima te filma ceste i nostalgije.

boja, 111'