ULOGE:
Jodie Foster (Penelope Longstreet),
John C. Reilly (Michael Longstreet),
Kate Winslet (Nancy Cowan),
Christoph Waltz (Alan Cowan,
Elvis Polanski (Zachary),
Eliot Berger (Ethan)

SCENARIJ:
Roman Polanski,
Yasmina Reza (prema vlastitoj drami)

FOTOGRAFIJA:
Pawel Edelman

GLAZBA:
Alexandre Desplat

MONTAŽA:
Hervé de Luze

Sadržaj:

Nakon što su se njihovi 11-godišnji sinovi Benjamin i Herny potukli u parku, dva para roditelja iz Broiokllyna odluče se sastati i tako izgladiti dječji sukob. I Benjaminovi roditelji Alan i Nancy Cowan, baš kao i Henryjevi ´starci´ Michael i Veronica Longstreet, civilizirane su osobe, pripadnici gornje srednje klase i intelektualci kojima su strani bilo kakvi oblici nasilja i agresivnosti. Kad se sastanu u domu obitelji Longstreet, njihov planirani kratki susret s vremenom će izmaknuti nadzoru i pretvoriti se u višesatnu obiteljsku dramu. Isprva civilizirani razgovor počet će se mijenjati kad na vidjelo iziđu međusobne razlike, a sve će postupno eskalirati u otvorene svađe. Toga neće biti pošteđeni ni supružnici međusobno, pa će i Alan imati što prigovoriti Nancy, kao i ona njemu, a pokazat će se da i Michael mnogo toga zamjera Victoriji, te da ni ona nije zadovoljna nekim njegovim osobinama i postupcima. Kako inhibicije kod svih njih budu nestajale, zahvaljujući i ispijanju čašica viskija, uljuđene manire s vremenom će ustupiti mjesto i nekontroliranim izljevima bijesa i netrpeljivosti.

Godine 2011. prikazana u konkurenciji festivalu u Veneciji, na kojem je nagrađena Malim Zlatnim lavom, godinu kasnije nominirana za Zlatni globus u kategoriji najbolje glumice, za što su ravnopravne nominacije osvojile Jodie Foster i Kate Winslet, te također 2012. nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategorijama opet najbolje europske glumice, ovaj put samo Kate Winslet, i najboljih europskih scenarista, izvrsna humorna drama suscenarista i redatelja Romana Polanskog uspjela je adaptacija hvaljene i nagrađivane te i kod nas izvođene drame Bog masakra ugledne francuske dramatičarke Yasmine Reze, koja je u suradnji s Polanskim svoj dramski tekst pretočila u scenarij. Polanski je u većini svojih filmova ostao dosljedan tematskim preokupacijama i stilskom izričaju, kontinuirano se baveći motivima igre, dominacije, moći, egzistencijalnog apsurda, otuđenja, nemogućnosti komunikacije, ponižavanja i poremećene seksualnosti. Pritom u svojim najuspjelijim djelima te motive sustavno i inteligentno analizira i raščlanjuje, tjeskobno i uznemirujuće ozračje većine filmova razblažujući dozom ironije i crnog humora. Do danas je ostao dosljedan i u tome što intenzivno ekranizira manje ili više poznate i(li) provokativne literarne predloške, među koje se uz primjerice Veneru u krznu Leopolda von Sacher-Masocha i roman Duh Roberta Harrisa, koji je adaptirao u političkoj triler-drami Pisac iz sjene, ubraja i drama Bog masakra Yasmine Reze. Ekranizacija se ponešto razlikuje od izvorne drame, jer je zaplet iz Pariza prebačen u Brooklyn, kojeg pak zbog zabrane redateljeva ulaska u SAD ´glumi´ upravo Pariz, a izmijenjena su i imena protagonista. Polanski je film počeo snimati nedugo nakon izlaska iz desetomjesečnog kućnog pritvora u Švicarskoj, u koji je dospio zbog poznatog slučaja napastovanja maloljetnice sredinom 70-ih, što je naposljetku dovelo do njegova bijega iz SAD-a. Bračne svađe buñuelovski su dizajnirana satira o krahu ljudske civiliziranosti, komorna drama u kojoj se očekivano sigurna i sugestivna režija skladno prožima s provokativnim scenarijem koji oštroumno secira karaktere protagonista i njihove odnose obilježene klasnim razlikama, političkim neslaganjima, primitivnim nagonima te naznakama mizoginije i patoloških nastranosti. Ipak, premda su dijalozi i ovdje izuzetno važan sastojak dramskog tkiva Yasmine Reze, možda i njegov forte, autoričina vizija (među)obiteljskog bojnog polja ipak ostaje u granicama konvencionalnosti i nevelikog metaforičkog dometa. No to je možda i njezin svjestan odabir, jer drama i govori o površinskoj manifestaciji međuljudskih odnosa baziranih na prvim dojmovima o nečijem odijevanju, načinu sjedenja i ophođenja, općenito o stereotipnim i na predrasude oslonjenim načinima uzajamne procjene. Izuzetno raspoložene uloge u filmu je ostvarila čitava glumačka postava u kojoj su i dvostruki oskarovac Christoph Waltz te pouzdani karakterni glumac John C. Reilly.

boja, 80'