ULOGE:
Nanni Moretti (Michele Apicella),
Silvio Orlando (Mario),
Mariella Valentini (novinarka),
Asia Argento (Valentina),
Alfonso Santagata,
Claudio Morganti

SCENARIJ:
Nanni Moretti

FOTOGRAFIJA:
Giuseppe Lanci

GLAZBA:
Nicola Piovani

MONTAŽA:
Mirco Garrone

Sadržaj:

Michele Apicella čovjek je ranih srednjih godina, parlamentarni zastupnik talijanske komunističke partije koji doživi prometnu nesreću, uslijed čega izgubi pamćenje. No Michele je i vaterpolist momčadi Monteverde, vrlo bitan igrač koji se unatoč amneziji odluči pridružiti suigračima te s njima otputovati na Siciliju, gdje ih očekuje važna utakmica u kojoj će se odlučivati o državnom prvaku. Nesiguran u vlastiti identitet, Michele će čitav dan i duboko u noć pred utakmicu provesti u razgovorima s drugim igračima, klupskim sindikalnim povjerenikom, sucem, s jednim novinarom i njegovom kćeri te s gorljivim katolikom, pokušavajući tako rekonstruirati svoja sjećanja i identitet. Ubrzo će mu postati jasno da je početkom tjedna održao važan govor, no ni njegova se sadržaja ne uspijeva sjetiti. A pred samu utakmicu i tijekom nje važnom će se pokazati i televizijska projekcija glasovitog filma Doktor Živago Davida Leana.

Godine 1989. na festivalu u Veneciji ovjenčana nagradom filmskih kritičara Bastone Bianco, a godinu kasnije nominirana za prestižnu talijansku filmsku nagradu David di Donatello u čak devet kategorija, uključujući one za najbolji film, redatelja, scenarij i glavnu mušku ulogu, te na Međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu također ovjenčana Nagradom kritike, sportska komedija scenarista i redatelja Nannija Morettija ostvarenje je u kojem autor, priču filma izgradivši oko vaterpolske utakmice, taj milje koristi da bi se kroz metaforu o gubitku pamćenja protagonista pozabavio ideološkom krizom talijanske ljevice i konkretno komunističke partije. Jedan od najznačajnijih suvremenih talijanskih filmaša, kojeg zbog humoristički intoniranog bavljenja društveno angažiranim temama uspoređuju s Charliejem Chaplinom, Jacquesom Tatijem i osobito Woodyjem Allenom, u ovom je djelu kreirao intrigantan gotovo brechtovski komentar talijanske društvene stvarnosti onog vremena, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Moretti je u mladosti i sam bio vaterpolist, a film koji je i zbog toga dijelom njegova autobiografska storija te možda i primarno iskaz njegovih osobnih političkih stavova, koncipirao je s osloncima s jedne strane na slapstick-komiku, a s druge na satirične političke opservacije. Donekle su na mjestu primjedbe da gledatelj zbog razumijevanja svih detalja mora biti nešto bolje upućen u talijansku političku situaciju u godinama u kojima se odigrava priča filma, no to ipak nimalo ne umanjuje gledateljsko zadovoljstvo.

boja, 89'