ULOGE:
Christian Bale (John Miller,
Ni Ni (Yu Mo),
Xinyi Zhang (Shu),
Tianyuan Huang (George Chen),
Xiting Han (Yi),
Doudou Zhang (Ling),
Dawei Tong (bojnik Li)

SCENARIJ:
Heng Liu (prema romanu Geling Yan)

FOTOGRAFIJA:
Xiaoding Zhao

GLAZBA:
Qi Gang Chen

MONTAŽA:
Peicong Meng

Sadržaj:

Kina 1937., u tijeku je drugi kinesko-japanski rat. Japanci su izvršili nemilosrdni napad na glavni kineski grad Nanjing i poslije njegova zauzeća počeli ubijati zarobljene vojnike i civile, silovati žene, otimati i paliti imovinu. Američki pogrebnik John Miller dolazi u lokalnu, ozbiljno oštećenu katoličku crkvu kako bi pripremio tamošnjeg svećenika za pokop. U istu crkvu sklanjaju se studentice kršćanskog koledža nanjinškog sveučilišta koje predvodi Shu Juan, a za njima u njoj utočište potraže i prostitutke iz obližnjeg bordela na čelu s Yu Mo, koje se sakriju u podzemnim prostorijama. U crkvu upadaju pripadnici japanske carske vojske pred kojima se Miller predstavlja kao svećenik, ne bi li na taj način pokušao zaštiti mlade žene s kojima sada dijelu sudbinu…

Nakon što je dobio počasni doktorat iz područja umjetnosti na znamenitom američkom sveučilištu Yale, Yimou Zhang odvažio se na svoju prvu produkciju s američkim glumcem u glavnoj ulozi i u znatnoj mjeri na engleskom jeziku. Riječ je bila o adaptaciji novele 13 cvjetova Nanjinga jedne od najistaknutijih kineskih spisateljica, Geling Yan, nadahnute dnevnikom američke misionarke u Kini, Minne Vautrin, predsjedateljice i profesorice kršćanskog koledža Ginling u sklopu sveučilišta u Nanjingu. Novela i film smješteni su u vrijeme zloglasnog masakra u tom velegradu o kojem je i Vautrin pisala u svom dnevniku, kad su, nakon zauzimanja grada, pripadnici Japanske carske armije šest tjedana nesmetano ubijali, silovali, pljačkali i palili po razorenom gradu, počinivši jedan od najvećih ratnih zločina dvadesetog stoljeća. U središtu je moralno pitanje, pitanje žrtvovanja za druge, no umjesto stvarne osobe kakva je bila Minnie Vautrin, koja se sama našla u takvoj dilemi (duboko traumatizirana, po povratku u Ameriku koju godinu kasnije počinila je samoubojstvo) u središtu filma je fiktivni lik američkog pogrebnika, što je slavnog (američkog) kritičara Rogera Eberta nagnalo da se upita: „Možete li se dosjetiti ijednog razloga zašto je lik Johna Millera bio potreban za ovu priču? Je li se razmatrala mogućnost da to bude kineski svećenik? Bi li traženje tako nečeg bilo previše?“. Doista, stavljanje u prvi plan izdvojenog američkog junaka u tragediji građana jednog kineskog grada, odnosno tragediji kineskog naroda, i pritom u tu ulogu staviti zvijezdu poput Christiana Balea bila je logika koja bi se očekivala od neke hollywoodske (mega)produkcije, ali ne od umjetnika Zhangova ranga, koliko god bilo poznato da je on u znatnom dijelu svoj opusa bio itekako sklon visokobudžetnim spektaklima. Cvijeće rata nesumnjivo je jedan takav spektakl, štoviše u vrijeme snimanja bio je s budžetom od preko 90 milijuna dolara najskuplji kineski film svih vremena (kasnije će taj rekord nadmašiti jedan drugi Zhangov film, Kineski zid s Mattom Damonom u glavnoj ulozi čiji se budžet procjenjuje na 135 do 150 milijuna dolara, ali to je ipak bila koprodukcija sa Sjedinjenim Državama i nizom drugih zemalja, a ne samostalan kineski film kao Cvijeće rata). Iako je film itekako holivudiziran, američka mu kritika nije bila naročito sklona, štoviše to je vjerojatno kritički najslabije primljen Zhangov film na zapadu, a glavna zamjerka je bila da je spektakl pretpostavio ljudskoj drami. No taj spektakl svakako je fascinantno izveden, s puno više stila nego što bi se moglo naći u standardnoj hollywoodskoj (ultra)visokobudžetnoj produkciji. Cvijeće rata odlično je primljeno u domaćim, kineskim kinima, a na matičnom azijskom tlu dobilo je i niz priznanja; spomenimo samo šest nominacija za Azijsku filmsku nagradu (za najbolji film, režisera, scenarista, skladatelja, kostimografa i novopridošlicu – potonja je jedina potvrđena, nagradu je dobila debitantica Ni Ni za ulogu Yu Mo), te tri glavne nagrade Azijske filmskokritičarske asocijacije (za najbolji film, režisera i novog izvođača – Ni Ni). Zanimljivo je spomenuti da je film zabranjen za prikazivanje u Japanu, gdje su i danas japanski zločini u Kini svojevrsna tabu tema.

boja, 146'