ULOGE:
Ninetto Davoli (Aziz),
Franco Citti (Demon),
Franco Merli (Nur Ed Din),
Tessa Bouché (Aziza),
Ines Pellegrini (Zumurrud)

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini

FOTOGRAFIJA:
Giuseppe Ruzzolini

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Nino Baragli,
Tatiana Casini Morigi

Sadržaj:

Razdoblje srednjeg vijeka. Prva priča odigrava se u nekoj arapskoj zemlji, u kojoj siromašni Nur-e-Din na tržnici kupi tamnoputu robinju Zumurrud, koja mu je za taj čin sama posudila novac. Oni se smjesta zaljube jedno u drugo te provedu nekoliko noći zajedno, nakon čega Zumurrud otme jedan kršćanin, koji ju zaveže za stup, da bi se ona ubrzo oslobodila. Nakon nekog vremena Zumurrud slučajno dospije u neko kraljevstvo, gdje ubrzo bude okrunjena kao kralj. A kada tragajući za njom u isto kraljevstvo poslije dugo vremena stigne i Nur-e-Din, oni sretni padnu u zagrljaj jedno drugom. Druga se pripovijest odigrava u nekoj afričkoj državi, u kojoj upoznajemo starijeg muškarca koji voli filozofirati i ljubiti druge muškarce. Protagonist treće priče je ženskar Aziz, koji odluči napustiti zaručnicu te se početi upuštati u veze s mnogo ljubavnica, sve dok mu se žene ne odluče osvetiti čupanjem spolovila. U petoj pripovijesti jedan čovjek u podzemnoj špilji pronađe ženu koju neki demon drži zatočenom, da bi njih dvoje vrlo brzo postali intimni, nakon čega ju on odluči pokušati osloboditi. No demon će ga na to pretvoriti u majmuna i premjestiti u Nepal, gdje će se on kasnije opet pretvoriti u čovjeka. U šestoj priči moreplovac Yunan na nekom otoku sretne dječaka s kojim se sprijatelji, ni ne sluteći da će uskoro u snu slučajno ubiti klinca.

Godine 1974. na festivalu u Cannesu ovjenčana Velikom nagradom žirija, pustolovna fantastična humorna drama scenarista i redatelja Piera Paola Pasolinija adaptacija je šest priča iz glasovite knjige Tisuću i jedna noć velike skupine arapskih autora. Knjiga govori o perzijskoj kraljici Šeherezadi koja svom suprugu, kralju Šahrijaru, tijekom tisuću i jedne noći pripovijeda priče koje prekida na najzanimljivijim mjestima, da bi tako odgodila njegovu nakanu da ju ubije. Riječ je o trećem segmentu Pasolinijeve „trilogije života”, koju zaokružuju naslovi Dekameron i Canterburyjske priče, a autor je za film odabrao pripovijesti koje slave mladost i užitak u životu. Vodeći se u uvodu istaknutom mišlju da se „istina ne može pronaći u jednom snu, nego u više njih”, Pasolini se u pričama kreće u širokom opsegu od Bliskog istoka preko Nepala do sjeverne Afrike, koje predstavlja kroz vrlo efektan spoj etnografske detaljiziranosti i istočnjačke egzotike, stvarajući djelo koje je najatraktivniji i estetski najdorađeniji segment trilogije. Zasluge za to pripadaju i njegovom čestom suradniku, darovitom snimatelju Giuseppeu Ruzzoliniju (Sagni se! / Bila jednom revolucija Sergija Leonea), kao i izvrsnoj glazbi dvostrukog oskarovca Ennija Morriconea te raspoloženim nastupima glumačke postave u kojoj su i neki od njegovih čestih suradnika poput Franca Cittija i Ninetta Davolija. Ostvarenje u kojem se Pasolini na vrlo zanimljiv način bavi temama izdaje, gubitka i pokajanja u svakoj od priča obilježeno je i motivom seksualnosti, koja se u redateljskoj izvedbi, podjednako kao i u onim glumačkima, doima posve iskrenom i spontanom.

boja, 130'