ULOGE:
Rita Hayworth (Elsa Bannister),
Orson Welles (Michael O'Hara),
Everett Sloane (Arthur Bannister),
Glenn Anders (George Grisby),
Ted de Corsia (Sidney Broome)

SCENARIJ:
Orson Welles (prema romanu Sherwooda Kinga)

FOTOGRAFIJA:
Charles Lawton Jr.

GLAZBA:
Heinz Roemheld

MONTAŽA:
Viola Lawrence

Sadržaj:

Kad spletom okolnosti jedne večeri u njujorškom Central Parku upozna atraktivnu plavušu Else Bannister, koju odvažno spasi od otmičara, irski mornar Michael O´Hara bude očaran djevojčinom ljepotom. Ona mu ubrzo otkrije da je udana za bogatog i tjelesno hendikepiranog odvjetnika Arthura Bannistera, s kojim je upravo iz Šangaja doputovala u New York. S obzirom na Michaelovo zanimanje, on se na Elsein nagovor zaposli kao mornar na Bannisterovoj jahti, kojom bračni par planira preko Panamskog kanala otputovati u San Francisco. Nakon što im se na dijelu puta pridruži Bannisterov poslovni partner George Grisby, on Michaelu predloži da mu pomogne odglumiti vlastitu lažnu smrt, jer se tako želi domoći novca od životnog osiguranja. A kad nepromišljeno pristane sudjelovati u Grisbyjevu planu, Michael će vrlo brzo biti uvučen u zamršen slučaj u kojem će biti optužen i za ubojstvo.

Noirovska krimi drama scenarista i redatelja Orsona Wellesa izuzetno je uspjela adaptacija romana If I Die Before I Wake popularnog američkog pisca krimića Sherwooda Kinga. Riječ je o ekranizaciji proze koja je Sherwooda ključno afirmirala i proslavila, dijelom zahvaljujući i uspjehu Wellesova filma, realiziranog po narudžbi Harryja Cohna, šefa studija Columbia Pictures. Odlučivši izmijeniti ime protagonista romana, te je Laurence Planter postao Michael O´Hara, Welles je film uspio snimiti u zadanim rokovima i uz poštivanje proračuna. No Cohn je ipak bio nezadovoljan konačnim rezultatom, ponajviše zbog Wellesova inzistiranja na korištenju autentičnih lokacija u San Franciscu, izbjegavanju krupnih planova i pribjegavanju lažnom dokumentarističkom prosedeu. Zbog toga je Cohn odlučio nadosnimiti film, pri čemu je dio Wellesova snimljenog materijala uništen, a dio zagubljen. Tu leže i razlozi zbog kojih je film naišao na neodobravanje i nerazumijevanje publike, ne samo zbog mnogim gledateljima konfuzne radnje, nego i stoga što je Welles odlučio dugu crvenu kosu svoje tadašnje supruge Rite Hayworth, koja joj je bila svojevrsni zaštitni znak, skratiti i obojati u plavo. No kritika je odlično prihvatila djelo, hvaleći ga kao jedan od zanimljivijih doprinosa film noiru te, osim sugestivne atmosfere, dojmljivih ekspresionističkih kadrova i izuzetno raspoloženih glumačkih nastupa, ističući antologijsku sekvencu završnog obračuna u kući ogledala u zabavnom parku.

c/b, 87'