Dani radija

Radio Days, igrani, komedija, SAD, 1987

REŽIJA: Woody Allen

Dani radija

ULOGE:
Woody Allen (narator),
Jeff Daniels,
Larry David,
Mia Farrow,
Diane Keaton,
Dianne Wiest,
Hy Anzell,
Seth Green

SCENARIJ:
Woody Allen

FOTOGRAFIJA:
Carlo Di Palma

MONTAŽA:
Susan E. Morse

Sadržaj:

Njujorška četvrt Far Rockaway u Queensu ranih 40-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme izuzetne popularnosti radija. Među mnoštvom koje svakodnevno uživa uz radijski program je i dječak Joe, klinac iz židovske obitelji koji bez daha prati pustolovine superjunaka kakvi su Usamljeni osvetnik i Maskirani osvetnik. Dok Joeov otac Martin uz svakodnevni posao taksista mašta o stjecanju velikog bogatstva, majku Tess osim uobičajenih obiteljskih problema brine i bojazan da Joe previše sluša radio. Istovremeno, ujak Abe pozorno sluša sportske vijesti i prijenose a tetka Bea, koja nema sreće s muškarcima, je usidjelica koja uživa u glazbi. Tu su i tetka Ceil, koja uživa u emisijama s trbuhozborcima, te rođakinja Ruthie i dječakovi djed i baka, koji također vole slušati radio. A tu je i siromašna prodavačica cigareta Sally White, djevojka koja će na neobičan način dobiti vlastiti radijski show kao brodvejska trač-kolumnistica te se tako prometnuti u zvijezdu.

Nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg izvornog scenarija i scenografije te ovjenčana dvjema nagradama BAFTA, humorna drama Woodyja Allena nudi nostalgično prisjećanje na zlatno doba radija i New York 40-ih godina. Nakon što se u Grimiznoj ruži Kaira pozabavio ulogom filma u životima Amerikanaca tijekom 30-ih godina, Allen je u ovom djelu sličnu posvetu dao radiju kao mediju koji je bitno utjecao na svakodnevicu ljudi neposredno pred Drugi svjetski rat i tijekom njega, mediju koji je bio veza ljudi sa svijetom, podjednako onim uspjeha kao i nesreća. Dotaknuvši se i nekih stvarnih događaja, poput emitiranja antologijske radijske drame Rat svjetova H.G. Wellsa u interpretaciji Orsona Wellesa i vijesti o napadu Japanaca na Pearl Harbor, te umetnuvši niz glazbenih evergreena iz onog razdoblja, Allen je kreirao nostalgičnu i emotivnu autobiografsku posvetu jednom vremenu i njegovim obilježjima. Ideju za film autor je dobio razmišljajući o pjesmama koje su mu bile bitne i koje su u njemu budile različite uspomene, i na privid raskoši koji je radio kao medij nekad posredovao i predstavljao, te 43 pjesme su uvrštene u zvučnu sliku filma, a neke od njih su spretno iskorištene kao provodne niti. Glamur Manhattana vješto kontrastirajući nimalo glamuroznom okruženju četvrti Far Rockaway, autor je sjajno režiranu cjelinu obogatio nizom zanimljivih likova i detalja, uspjevši dojmljivo dočarati duh vremena.

boja, 88'

Trailer