ULOGE:
Marisa Paredes (Carmen),
Eduardo Noriega (Jacinto),
Federico Luppi (dr. Casares),
Fernando Tielve (Carlos),
Íñigo Garcés (Jaime),
Irene Visedo (Conchita)

SCENARIJ:
Guillermo del Toro,
Antonio Trashorras,
David Muñoz

FOTOGRAFIJA:
Guillermo Navarro

GLAZBA:
Javier Navarrete

MONTAŽA:
Luis de la Madrid

Sadržaj:

Godina je 1939., krvavi trogodišnji građanski rat u Španjolskoj bliži se kraju i pobjedi desničarskih nacionalističkih trupa generala Franca nad lijevim republikanskim snagama. Desetogodišnjeg dječaka Carlosa, sina palog republikanskog heroja, njegov odgajatelj ostavlja u sirotištu usred ničega. Sirotište vode skromna i obzirna ravnateljica Carmen te ljubazni liječnik, profesor Casares, a oboje suosjećaju s republikanskom stvari osuđenom na propast. Unatoč njihovoj brizi za Carlosa i njegovom postupnom trijumfu nad školskim nasilnikom, dječak se i dalje ne osjeća potpuno ugodno u svom novom okruženju. S jedne strane razlog tome je sukob sa skrbnikom sirotišta Jacintom, koji burno reagira kad bilo koga uhvate kako razgledava skladište s dubokim bunarom, s druge prisutnost duha jednog od bivših štićenika sirotišta po imenu Santi. Santi, naime, svake noći opsjeda Carlosa turobno mu govoreći: "Mnogi od vas će umrijeti." Kao da to nije dovoljno da siročad drži u neumoljivom stanju terora, tu je i neeksplodirana frankistička avionska bomba koja dominira dvorištem sirotišta, i dalje otkucava…

Nakon prvog iskustva u američkoj kinematografiji filmom Mimic, Guillermo del Toro snimio je i prvi film u okviru španjolske kinematografije i povijesnog nasljeđa, španjolsko-meksičku koprodukciju Đavolja kralježnica. Tu je prvi put povezao temu Španjolskog građanskog rata s nadnaravnim, odnosno žanr povijesno-političkog filma sa žanrom fantastičnog horora (pet godina kasnije 'recept' će varirati u Panovom labirintu, s tim što će tamo glavni lik pretpubertetskog djeteta biti ženskog spola). Kritika je film dočekala s unisonim odobravanjem, posebno ističući jezivu atmosferu te činjenicu da sjajno povezuje potentnu priču o duhovima i inteligentnu političku alegoriju, a isticana je i snažna emotivna obojenost djela (jedan kritičar nazvao ga je najtužnijim hororom ikad napravljenim). Đavolja kralježnica nastala je na poticaj Pedra Almodovara koji je bio oduševljen del Torovim meksičkim debijem Cronos i ponudio mu da će producirati njegov naredni projekt, što je de facto i učinio zajedno sa svojim bratom i stalnim producentom Augustinom. Đavolja kralježnica bila je nominirana za nagradu Goya (španjolska verzija Oscara) u kategorijama najbolje kostimografije i specijalnih efekata.

boja, 106'