ULOGE:
Francesca Annis,
Leonardo Cimino,
Brad Dourif,
José Ferrer,
Linda Hunt,
Freddie Jones,
Richard Jordan,
Kyle MacLachlan

SCENARIJ:
David Lynch

FOTOGRAFIJA:
Freddie Francis

GLAZBA:
Toto,
Brian Eno

MONTAŽA:
Antony Gibbs

SCENOGRAFIJA:
Giorgio Desideri

KOSTIMI:
Bob Ringwood

Sadržaj:

Godine 10191. znanim svemirom vlada car Shaddam IV. iz dinastije Padishah. Najdragocjenija supstanca u carstvu je začin melange, koji produžuje život i širi svijest. Začin također na osobit 'mentalan' način omogućava međuzvjezdana putovanja. Melange se nalazi na pustinjskom planetu Arrakisu zvanom Dina, nad kojim je car Shaddam upravu povjerio plemićkoj kući Atreides. Njih napadnu njihovi tradicionalni neprijatelji, dinastija Harkonnen…
 

Nakon znatnog uspjeha njegova prethodnog filma Čovjek slon, David Lynch dobio je ponudu Georgea Lucasa da režira treći film iz serijala Ratovi zvijezda – Povratak jedija. No odbio ju jer mu projekt nije pružao ni najmanju kreativni poticaj, te je umjesto toga prihvatio prijedlog slavnog producenta Dina De Laurentiisa da adaptira znameniti i obimni SF roman Dina Franka Herberta, izvorno objavljen 1965. Prethodno su isto pokušali kultni Alejandro Jodorowski, koji nije uspio osigurati vrlo zahtjevan budžet, te Ridley Scott, također u De Laurentiisovoj produkciji, no odustao je kad je shvatio da će na projekt morati potrošiti previše godina i energije.

Kad je dobio ponudu od De Laurentiisa i njegove kćeri Rafaele, Lynch je iskreno priznao da za roman nikad nije čuo, no nakon što ga je pročitao rekao im je da mu se sviđa i započeo rad na scenariju. Planirao je dva filma, no na kraju je radnja zbijena u jedan u trajanju od dva sata i 17 minuta za koji je Lynch izjavio da je studijski film, a ne njegov osobni kreativni pothvat, uostalom u montaži je izbačen velik dio (u ukupnom trajanju od punog jednog sata) onog što je on smatrao nužnim sastavnicama cjeline.

Rezultat je bilo narativno konfuzno ostvarenje koje je kritika sasjekla a publika najvećim dijelom odbacila, no koje je istovremeno u uskom krugu gledatelja steklo kultni status. Kako su godine prolazile, a Lynch u međuvremenu stekao reputaciju filmskog genija, Dina je revalorizirana i danas se smatra jednim od kapitalnih uradak camp poetike, to jest svjesne uporabe kiča motivirane istovremenim ironičnim odmakom od njega i fascinacijom njime, a sve na rubu takozvanog trasha, to jest izvedbe čija je kvaliteta na najnižoj razini. Omiljeni Lynchov glumac i jedan od zaštitnih znakova njegova opusa, Kyle MacLachlan, u Dini je ostvario debitantski nastup, a film je, posve neočekivano, uspio doći do nominacije za Oscara – one za najbolji zvuk.  

Autor komentara: Damir Radić

boja, 137'