ULOGE:
Zsuzsa Czinkóczi,
Ágnes Csere,
Anna Polony,
Teri Földi,
Jan Nowicki,
Sándor Oszter,
Mari Szemes,
Pál Zolnay,
Vilmos Kun,
Ildikó Bánsági,
Éva Szabó,
Tamás Tóth

SCENARIJ:
Balázs Fakan,
Márta Mészáros

FOTOGRAFIJA:
Nyika Jancsó

GLAZBA:
Zsolt Döme

MONTAŽA:
Éva Kármentõ

SCENOGRAFIJA:
József Sáritz

KOSTIMI:
Fanny Kemenes

Sadržaj:

Godine 1947. tinejdžerica Juli stiže u Budimpeštu iz egzila u Moskvi, gdje je provela ratne godine. Stiže u pratnji dvoje starijih ljudi koje naziva bakom i djedom, a koji su bili prijatelji njezinih roditelja, da bi živjela sa sredovječnom usvojiteljicom Magdom. Kasnije će se doznati da je Julijin otac kipar nestao u čistkama u Sovjetskom Savezu i da je djevojčina majka umrla pri porodu, kao i da je Magda sestra čovjeka kojeg Juli zove djedom. Dok s udomiteljicom živi u ukusno uređenom starom stanu, djevojci sve više počinje smetati njezina ideološka rigidnost, jer Magda, koja će uskoro preuzeti posao upraviteljice zatvora, intenzivno hvali Crvenu armiju za svu pomoć koju pruža mađarskom narodu.

Od samog početka dolazi do sve većih sukoba između Juli i Magde, ali djevojka na stvari gleda iz pojednostavnjene perspektive. Magda jest članica Komunističke partije, no još donedavno je kritizirala komunizam, da bi njezini stavovi u posljednje vrijeme postali mekši. Magdini prijatelji različito gledaju na stanje u društvu, pa dok se stari prijatelj János ne slaže s njezinim aktualnim razmišljanjima, njezina cimerica Judit Kardós uglavnom ju podržava. S druge strane, Juli se Staljin ne sviđa jer sumnja da je on odgovoran za stradanje njezina oca. János je, pak, protivljenjem režimu sve više podsjeća na oca, pa u njemu vidi pozitivnu figuru. A kad Magdi ukrade propusnicu za kino i kad počne otkrivati filmske klasike, pred njom će se otvoriti neki novi svijet s Gretom Garbo kao junakinjom filma Mata Hari.

 

Godine 1984. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, na kojem je ovjenčana Velikom nagradom žirija, sjajna biografska drama scenaristice i redateljice Márte Mészáros prvi je film njezina glasovita autobiografskog ciklusa koji zaokružuju naslovi Dnevnik mojim ljubavima, Dnevnik mojim roditeljima i Posljednji dnevnik. Ostvarenje koje je distribuirano i pod naslovom Intimni dnevnik i koje je na širu distribuciju moralo čekati čak dvije godine, najzrelije je i najuspjelije djelo Márte Mészáros, film u kojem je ona iz autobiografske perspektive prikazala mađarsko društvo iz razdoblja Rákosijeva režima. Posrijedi je izuzetno hrabar i inteligentno koncipiran film za realizaciju kojeg se redateljica prema vlastitim riječima pripremala punih petnaest godina, što se pokazalo korisnim za dojmljivu razradu i profiliranje Magdina lika. Njezini ideološki stavovi i način na koji se odnosi prema Juli i drugima jesu neprihvatljivi, ali ona je višedimenzionalni lik koji zahvaljujući redateljičinu majstorstvu doživljavamo kao ljudsko biće s vrlinama i manama kojem je iskreno stalo do djevojke.

Ugođajem sumoran i iznimno sugestivno režiran film koji odlikuje i impresivna crno-bijela fotografija Nyike Jancsóa, sina glasovitog redatelja i autoričina bivšeg supruga Miklósa Jancsóa i Katalin Wowesznyi, nekim detaljima podsjeća na remek-djelo Čovjek od mramora Andrzeja Wajde, ponajviše sličnim prikazom komunističke vladavine, kod Wajde u Poljskoj. U tom kontekstu autorica je tvrdila da je u prikazu staljinističkog terora ovaj film, u radu na kojem se ponajviše nadahnula istraživanjem obiteljskih korijena i i traumatičnih drama članova svoje obitelji, iskreniji od bilo kojeg drugog snimljenog iza 'željezne zavjese'. Izuzetno raspoloženu i uvjerljivu glumačku postavu i ovog filma predvode Zsuzsa Czinkóczi (Mađarska rapsodija Miklósa Janczóa) i autoričin stalni suradnik Jan Nowicki.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 106'